Teleradiestezija-rad na daljinu

U radiesteziji ne postoji daljina kao dimenzija,signali iz bilo koje daljine iste su jačine,kao i oni u neposrednoj blizini.Radiestezisti mogu iz bilo koje udaljenosti točno uraditi dijagnostiku zdravstvenog problema,pronaći štetno zračenje ili izgubljeni predmet.Sve oko nas je energija i signal koji se prenosi,principi prijenosa su isti kao u telepatiji.Informacija se konstantno šalje samo je pitanje da li druga strana tu informaciju može preuzeti.Ako se nađu dvije senzitivne osobe one u potpunosti mogu razmjenjivati informacije.Svima se dogodilo barem jednom da ste pomislili na nekoga i baš ta osoba vam se javi,sa istim pitanjem koje ste vi noj htjeli postaviti,a niste razgovarali o tome prethodno. U teleradiesteziji princip je isti samo potrebna je jedna senzitivna osoba sa izrazitom jakom koncentracijom, to je radiestezist.Oko 70% mozga je neiskorišteno,i zapravo ne znamo čemu služi.I ne bi bilo čudno kada bi rad na daljinu bila jedna od sposobnosti koje imamo.Prednost teleradiestezije je ta što posao možemo napraviti na velikim daljinama,daje nam velike operativne mogućnosti i smanjuje nam financijske troškove.Prilikom detektiranja štetnog zračenja na daljinu dovoljan na je nacrt objekta kojeg mjerimo,može biti tlocrt ili skica.Kod skica bitno je uzeti referentne točke(udaljenost prozora,vrata od zida,dužine zidova...),osoba koja želi da joj se izmjeri prostor može napraviti skicu koja ne mora biti u mjerilu,ali dimenzije navedenih prostorija moraju biti točne(da bi radiestezist u mjerilu napravio tlocrt ili skicu).Radiestezist koji se bavi mjerenjem zračenja na daljinu mora biti dobar u tehničkom crtanju. Nije problem radiestezistu izmjeriti i označiti zračenje koje se nalazi na krevetu,problem nastaje ako nije dobar sa tehničkim crtanjem kad se krevet treba prebaciti na drugu poziciju i točno označiti poziciju.Najlakše je objasniti kroz primjer,ako je mjerilo kuće 1:1000 onda milimetar na tlocrtu u stvarnoj veličini je 100cm,mjerilo 1:2000 jedan milimetar iznosi 200cm,1:250 jedan milimetar iznosi u stvarnoj veličini 25cm.Jedan milimetar je skoro širina linije koju povučemo običnom olovkom,a tehničkom olovkom oko 0,5mm.Samo širinu linije od olovke krivo ucrtamo u mjerilu 1:1000 napravili smo grešku u stvarnoj veličini 100cm,ako uzmemo u obzir da je Hartmanova mreža 2x2,5m onda je ovih 100 cm jako puno.Osobe sa slabim tehničkim crtanjem izmjerili su dobro zračenja ali na žalost nisu ih dobro ucrtala.Praktično nismo osobu sklonili sa štetnih zračenja nego možda prebacili na goru poziciju.U praksi kada sam mjerio štetna zračenja nailazio sam na mjerenja koja su rađena prije 30 godina, a ta mjerenja radili su nažalost danas pokojni radiestezisti Boris Farkaš i Stanko Jurdana.Štetna zračenja koja su bila ucrtana u tlocrtu bila su na istoj poziciji,govori nam koliko je bitno tehničko crtanje,pogotovo prilikom rada na daljinu.Mala kuća veličine 100m2 ima minimalno 20 Hartmanovih čvorova i cca 8 Curryjevih čvorova,znači minimalno 28 referentnih točaka bez podzemne vode.U ovom slučaju 28 referentnih točaka moraju se poklapati kod mene Farkaša,Jurdane,na primjer jedan Hartmanov čvor nalazi se u kupaonici na wc školjki sva trojica su ga označila na istom mjestu.Radiestezisti koji mjere štetna zračenja na licu mjesta,a slabi su sa tehničkim crtanjem moja preporuka im je da ništa ne crtaju,nego označe poziciju na kojoj treba biti krevet na podu ili zidu.Slabije tehničko crtanje ništa ne umanjuje vrijednosti njegovog rada.On se samo mora prilagoditi datoj situaciji,kvalitetno označiti čistu poziciju.Osoba živi u Kanadi u nekom mjestu,ima potrebu za detekcijom štetnog zračenja.Najbliži radiestezist je udaljen na primjer 800km,da bi radiestezist uradio mjerenje mora napraviti 1600km.Usluga mjerenja je 100e ,ali mora zaračunati i gorivo za tih 1600km i neka trošak goriva bude 162e(potrošnja automobila 8l na 100km,cijena 1l goriva 1.5e),cestarina 40e,amortizacija auta minimalno 100e(auto se mora kupiti i održavati) i trebala bi biti neka dnevnica za minimalno 16h vožnje autom plus potrošenom vremenu za detekciju(u ovom slučaju nećemo je stavljati u troškove,ali bi trebali).­Troškovi dolaska radiesteziste su 402e i sad dolazi do izražaja prednosti teleradiestezije.Mjerenje na daljinu može obaviti radiestezist onaj u Kanadi ili drugi radiestezisti u Hrvatskoj,BIH,Srbiji...Trošak mjerenja je 100e i  manji je nego 402e,rezultati  mjerenja bili bi isti na daljinu kao na licu mjesta.I radiestezista u Kanadi bio bi sretniji da mjerenje odradi na daljinu,jer njegova zarada je ista(100e) ,odradio on do kuće ili vozio se na teren.Vožnjom na teren pojavljuju se i drugi rizici koje mi nismo naveli(mogućnost da doživi prometnu nesreću ...).Zato svakom rediestezisti koji radi na terenu preporučujem dobro neka računaju svoje troškove,jer netko to mora platiti prije ili kasnije.


KNJIGA:TEHNIKA PODSVJESNE KOMUNIKACIJE

ZAŠTITA OD ZRAČENJA II DIO

Magnetne podloge

Prve magnetne podloge za zaštitu od štetnih zračenja konstruirane su u Njemačkoj.Magnetne podloge za za zaštitu koriste stoncij ferit magnet,poznati kao keramički magneti.Stroncij ferit koristi se u vojnoj industriji,nevidljivi zrakoplovi premazani su leguirom stroncij ferita.Nevidljivi zrakoplov zbog svog oblika i stroncij ferita ne reflektira “zradarske zrake“ ,nego ih preusmjerava i na taj način postaje nevidljiv radaru.Na istom principu funkcionira magnetna podloga.Magnetne podloge rade na principu stvaranja magnetnog polja iznad i ispod kreveta.U podlogama nalaze se posebni bio magneti(magneti koji se koriste za magnetnu terapiju) koji emitiraju jačinu magnetnog polja kakvo je bilo na zemlji prije 500 godina.Stvaranjem zaštitnog polja štetna zračenja preusmjeravaju se ,odnosno količina zračenja znatno je manja.Prednost ovakvih zaštita je što ujedno imaju  magnetnu terapiju koja popravlja zdravstvenu situaciju osoba izloženih zračenju.Magnetna terapija slabog je inteziteta,osobe je mogu koristiti neograničeno.Postoje osobe koje ne mogu koristiti magnetne podloge:trudnice(organizam doživi pozitivan šok,a trudnicama se ne preporuča nikakva stresna situacija i čak kada je pozitivna),osobe sa pacemaker i određeni oblici epilepsije.Pokazala je dobre terapeutske rezultate kod problema sa kostima,smanjenju koleserola,popravak cirkulacije...Magnetne podloge mogu biti  štep deke napravljene od različitih matrijala (pamuk,merino vuna...) i u obliku nadmadraca izrađenih od poliuretana(memory pjena).Danas postoje štep deke i nadmadraci u kojima su ugrađeni kristali,a mogu biti u kombinaciji sa magnetima.

Posebne mreže

Posebne mreže danas se koriste za zaštitu različitih oblika zračenja,ometanja prisluškivanja(sigurnosno obavještajna agencija koristila je navedene mreže prilikom gradnje svoje zgrade u Savskoj cesti),izolacija od buke(studio za snimanje) u bolnici za zaštitu od zračenja određenih uređaja(ct,mr...) i izolaciji soba od svih frekvencija,kada se nalaze dijagnostički uređaji(da nebi došlo do ometanja navedenih uređaja odnosno njihovog pravilnog rada).

Kod jakog niskofrekventnog zračenja, najpouzdanija zaštita je izoliranje prostora čeličnim pločama. Upotrebljava se čelik visoke magnetske permeabilosti i vodljivosti.

Prikaz smanjenja gustoće magnetskog toka postavljanjem čelične ploče.

Na slici je prikazana trafostanica u podrumu zgrade a kompletno je obložena čeličnim pločama radi smanjenja izuzetno jakog niskofrekventnog elektromagnetskog zračenja.

Trafostanica

Pouzdana zaštita od visokofrekventnog zračenja je postavljanje zaštitnih mrežana kritična mjesta. Materijal od kojih je napravljena takva mreža je također visokoprovodljiva žica od čelične ili bakrene legure. Postoji više vrsti takvih mrežica čija gustoća pletenja definira njenu „nepropusnost“ prema EM zračenju (a naravno i cijenu).

Spomenute mrežice su jako dobra zaštita prema sve rasprostranjenijem zračenju radio valova i zračenju antena mobilne telefonije. Ukoliko su uzemljene predstavljaju i određenu zaštitu i prema niskofrekventnom zračenju. Postavljanje je vrlo jednostavno a moguće je i postavljanje na prozore (slično kao mrežice protiv komaraca).

Postavljanje na vanjski zid.


KNJIGA:TEHNIKA PODSVJESNE KOMUNIKACIJE

ZAŠTITE OD ZRAČENJA I DIO

SLAMA-KUKUROZOVINA-BAMBUS

Od kada su nastali ljudi na planeti Zemlji i svojim šestim čulom primijetili da na nekim mjestima nije zdravo boraviti,počeli su tražiti određena rješenja ovog problema.Prva rješenja od štetnih zračenja nalazili u prirodi,koja su im bila nadohvat ruke.Ljudi su prvo spavali u špiljama na golom podu,što se samih štetnih zračenja tiče to i nije tako loše.Naš odbrabeni mehanizam sklanja nas sa štetnog zračenja,a pošto nisu bili ograničeni krevetom noću prilikom spavanja podsvjesno otkotrljali su se na bolju poziciju.Kad  su ljudi smislili krevet,ograničili su nas u prostoru odnosno na veličinu tog kreveta.Mislim da od tog trenutka su ljudi počeli tražiti rješenja vezano za problem spavanja,jer su primijetili na nekim pozicijama bolje spavaju ,a na drugim lošije.Koliko god mi danas mislimo da smo inetelegentnija bića od njih ,vjerujete mi nismo! Oni su više poštovali prirodu i znali čitati te iste znakove prirode,danas recimo stari ljudi imaju veliko poštovanje prema moru i već na prvu pojavu posebnih oblaka i vjetrova sklanjaju se sa mora.Rijetko tko od njih doživi na moru nezgodu ili dočeka oluju,dok danas neki u skupim jahtama sa naj suvremenijom opremom dožive pravu Kalvariju,razlika je u tome što poštuju prirodu i njene znakove.Stariji ljudi nisu se rodili sa tim znanjem,već su ga naučili i skupljali  tokom svog života.Bili su spremni saslušati nekoga za razliku od danas.Bez starih ljudi ne bi bilo ni svih ovih saznanja koja mi danas imamo,bilo to radiestezija ili nešto drugo.Zato puno poštovanje tim starim ljudima koji su mudro prenosili svoja znanja sa generacije na generaciju,a neki i nešto zapisali! Na našim području prve zaštite su slamarice i kukuruzovina,zašto? Zato što im je bilo nadohvat ruke! Tu se najbolje osloniti na tradiciju koja nam govori da se priroda pobrinula za sva živa bića od vlastiti i drugih energetskih polja.U davna vremena smatralo se da slama i kukuruzovina idealna za zaštitu od zračenja i danas brojna istraživanja upravo take, pozitivne rezultate u pogledu zaštite od zračenja.Treba se voditi računa da slama i kukurozovina može štiti od podzemne vode,a od kozmički i tehnički zračenja nikako.Zašto? Zato što podzemna voda dolazi iz zemlje a slama je izolator i mi smo iznad slame.Odmah kao lavina kod većine ljudi dolazi razmišljanje,ah jedna obična slama nas štiti! Da i olovo je jedan običan materijal koji se nalazi u prirodi i štiti od puno gori i težih zračenja.Kad smo već kod lavine ,snijeg je savršeni izolator zračenja, a i drugih frekvencija i polja(buka).Nikad ne bi postavili sebi pitanje zašto su Eskimi tako zdravi,sigurno jedan od razloga je taj što nemaju ovih zračenja.Žive u kući izgrađenoj od snijega! Tu su uvjeti za život nemogući, ni naj većeg neprijatelja tamo ne bi poslali da živi.Tempretaura od -40 do -70,velika vlaga.Kako ti Eskimi u tolikoj vlazi a nemaju  problem sa reumom?Normalno da  nemaju problem sa reumom kada žive u skladu sa prirodom,koriste prirodne materijale(krzno).Krzno ima dlake koje su u sebi šupljikave i povlače vlagu u sebe.Kako ti Eskimki nemaju zdravstvene probleme sa vitaminima i mineralima,a jedu samo meso. Priroda se pobrinula, naš organizam sam proizvodi vitamine i minerale.Rijetki su ljudi koje se upitaju zašto mi nedostaje vitamina i minerala u organizmu,a punu šaku dnevno popijem .Bambus je prirodni materijal koji su stari Kinezi prvi počeli koristiti za zaštitu od zračenja.Zaštitni učinak bambusa sličan je slami.

OLOVO

Olovo je srebrnoplav do modrosiv metal,slab je vodič topline i elektriciteta.Dobija se iz primarnih ruda.Olovo je poznato od davnina,1000 godina prije Krista ,mada neki izvori tvrde i od prije 5000 do 8000 godina.Najveću primjenu ima u proizvodnji akumulatora,dobro zaustavlja rendgenske alfa,beta i gama zrake.Koristi se za izradu zaštitne radiološke obloge,oklopi,blokovi,pregače,rukavice...Olovne ploče ugrađuju se u zidove kao zvučna izolacija i u temelje radi prigušivanja vibracija.Izrazito je otrovno unositi olovo u organizam,jer se prirodnim putem ne može izlučiti iz organizma,otrovne su olovne pare koje udišemo.Ima razna štetna djelovanja,može izazvati anemiju i leukemiju.Sakuplja se u kostima,znaci trovanja su: umor,glavobolja,zatvor,bolovi u kostima i mišićima.Olovo efikasno štiti od prirodnih (podzemne vode,Hartman;Curry...) i tehničkih zračenja.Veliki je rizik koristiti olovo za zaštitu zbog isparavanja olovnih para,kada se nalazi u foliji isparavanje je smanjeno.Ovo je glavni razlog zašto se ne preporuča korištenja olova za zaštitu,mada praksa na terenu pokazuje da dosta osoba stavlja olovo ispod kreveta kao zaštitu.

PIRAMIDA

Piramide danas su jedan od većih fenomena ,kao magnetizam Zemlje.Znamo da postoji, može se izmjeriti jačina magnetizma,ali na koji način nastaje to su samo pretpostavke,jer nitko nije bio ni blizu jezgre Zemlje ,a kamoli nešto dokazao Ista stvar je sa piramidama,poznato je da ako stavimo tupi žilet u piramidu prijeko noći naoštrit će se.Zagađena voda koja se nekoliko dana nalazi ispod piramide postaje pitka.Mlijeko koje se čuva ispod piramide ostaje duže svježe.U piramidama ne dolazi do truljenja nego mumificiranja,pronađene su mačke koje nisu istrunule.Znanstvenici ni danas,sa svojom modernom tehnologijom koju posjeduju, ne znaju kako je sagrađena Keopsova piramida.Piramida proizvodi energiju i izbacuje je u prostor,energija iz piramide pozitivno utječe na ljudski organizam.Piramida isto tako upija negativnu energiju iz prostora i transformira u pozitivnu energiju za ljudski organizam.Čisti nas od duhovne i mentalne prljavštine,štiti nas od negavitvni osoba i emocija.Zbog okolnostima u kakvim živimo,odnosno oko nas je puno “dobrih,poštenih i plemenitih ljudi“ bilo bi poželjno da svaka osoba ima piramidu.Piramida kao vječni generator pozitivne energije nema potrebe za napajanjem niti održavanjem.

PLOČE

Ploče za zaštitu od štetnih zračenja na našim području korištene su najviše osamdesetih godina,radi na principu smanjivanju amplitude frekvencije zračenja(titraja).Frekvencija štetnog zračenja smanji se na frekvenciju našeg organizma.Ploča pomaže kod geopatogenih zračenja,za tehnička zračenja potrebno je drukčije programiranje ploče.Prve zaštitne ploče proizvedene su Njemačkoj,Poljaci su napravili ploču RET1 i RET2.

KRISTALI

Kristali su minerali koji koji imaju pravilan raspored atoma i kristalnu rešetku.Za razliku od ostalih neživih bića stvaraju jaku auru.U svojem posljednjem omotaču atomi kristala imaju slobodne elektrone koji se lako mogu otpuštati i nadomjestiti drugim elektronima,stoga zaključujemo da kristali mogu primati i davati energiju.Druga karakteristika kristala je piezoelektrični efekt,kristal jednu energiju pretvara u drugu.Mehanički impuls pretvara u električni,dovedemo li na kristal električnu struju određenog napona,on će početi mehanički vibrirati.Ove osobine kristala se koriste u ultrazvučnim aparatima koji koriste kristal za proizvodnju zvučnih valova,iz ovih razloga jako je cijenjen u elektronskoj industriji.Kristali primaju našu misaonu i emotivnu energiju,mogu je zadržati i zračiti njom.Mogu nam poslužiti kao spremnici energije,naše ili energije koju izaberemo unijeti u kristal.Kristali se od davnina koriste za liječenje i uspostavljanje ravnoteže.Oni djeluju kroz rezonancu i vibraciju.Zvuk se sada primjenjuje kao vodeći trend u kirurgiji.Usko fokusiran zrak ultrazvuka ukloniti rane duboko unutar tijela ili raznijeti tumore bez potrebe za invazivnim metodama.Kristali upijaju prirodna štetna i tehnička zračenja.Frekvenciju dovode u normalu i emitiraju pozitivnu energiju.Za kristale možemo reći da su živa bića.Kristali traže održavanje odnosno čišćenje od negativnih energija,ne održavanje kristala stvara kontra efekt.

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE

NAČINI MJERENJA PODZEMNE VODE-HARTMAN-CURRY

Pomoću viska ili L antena najjednostavnije otkriti Hartmanovo ili Curryjevo zračenje i po tome nacrtati cijelu mrežu u prostoru.Trebamo u mašti zamisliti kao da iz Zemlje izlaze energetski zidovi debljine 20 cm.Polagano prolazimo kroz prostor u pravcu kretanja sjever-jug pa zatim istok-zapad.Kad nam se antene prekriže ili visak počne gibati u tom trenutku nalazimo se na Hartmanovom zračenju u ovom trenutku mi smo pronašli samo točku Hartmanovog zračenja.Potrebno je pomaknuti se korak u lijevo ili desno i ponoviti postupak,kad se opet antene prekriže pronašli smo drugu točku Hartmanove linije,sad imamo dvije točke na osnovu njih pronašli smo liniju.Ako je kretanje u prostoru bilo sjever-jug onda smo detektirali Hartmanovu liniju istok-zapad.Detektiranje Hartmanove linije sjever jug isti je postupak samo suprotnog kretanja,na mjestima gdje se križaju Hartmanove linije sjever- jug i istok-zapad nalazi se Hartmanov čvor. Kretanje u prostoru mora biti lagano iz razloga što sa brzim kretanjem dolazi do pogreške.Antene ili visak imaju vrijeme reakcije odnosno potrebno je određeno vrijeme zatvaranje antena ,brzom kretnjom u prostoru prelazimo liniju,a L antene ili visak nisu imali nikakvu reakciju.Na ovom mjestu gdje antene su se zatvorile sigurno nije Hartmanova linija,nego od prilike metar iza nas.Prilikom pronalaska Hartmanove linije moja preporuka je bočnim kretanjem potvrditi liniju.Laganim kretanjem i  potvrdom linija smanjila se mogućnost pogreške.Prilikom detekcije bilo kojeg zračenja potrebna je jaka koncentracija,moramo biti mirni i staloženi.Alfa stanje organizma(stanje  meditacije)  idealno je za početak detektiranja štetnog zračenja.Često prilikom mjerenja štetnog zračenja u prostoru nalaze se ukućani,koji ometaju iz najboljih namjera (postavljanjem pitanja ili žele pomoći davanjem određenih informacija).Radiestezist kad nije u idealnom stanju za rad bolje je ne započeti detektirati zračenja,veliki su izgledi pogreške.Na isti način se traži Curryjeva mreža,samo sada pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na Hartmanovu mrežu,odnosno u smjeru sjeveroistok-jugozapad i sjeverozapad-jugoistok.Detekcija štetnog zračenja u prostoru treba se svesti samo na ona štetna,razlog tome je što posebno stanje organizma u slučajevima mjerenja štetnog zračenja izrazito iscrpljuju organizam.Radiestezisti nakon samo jednog mjerenja zračenja(stan ili kuća) toliko su iscrpljeni i umorni, nastupaju čak određene deformacije  na licu koje i ukućani primjećuju i pitaju da li ste dobro.Izgled osobe na početku mjerenja i kraju je različit,na kraju mjerenja osoba ima sasvim  drugačiji izgled.Radiestezisti imaju posebne načine čišćenja organizma od štetnih zračenja,koji su bazirani na dnevnom i mjesečnom čišćenju organizma.Početnici u radiesteziji odrađuju par detekcija štetnog zračenja dnevno,što sigurno nije zdravo.Pogotovo ako nemamo pravilo čišćenje organizma.Većina naših poznatih radiestezista razbolio se od teški bolesti ili pod čudnim okolnostima doživjeli smrt(Boris Farkaš,Stanko Jurdana..).U mentalnom sklopu nema nikakve razlike kad tražimo Hartmanovo zračenje ili zračenje podzemnih voda,opet moramo postaviti organizam u posebno stanje,koje je idealno za početak rada.Treba obratiti pozornost na par stvari.Podzemna voda ima 14 bočnih signala,7 lijevih i sedam desnih.Bočni signali imaju polaritet plus i minus,jedni su štetni za muškarce a drugi za žene.Prilikom detekcije zračenja u prostoru prvo nailazimo na bočne signale,reakcija antena ili viska drugačija  nego na vodenoj žili(antene sramežljivo se zatvaraju).Osoba koja spava na 3 bočnom signalu pri tome je muškarac ne mora imati nikakve zdravstvene probleme,dok ženska osoba na 3 bočnom signalu ima zdravstvenih problema.Zračenje vodene žile stvara probleme muškim i ženskim osobama.Pozornost moramo obratiti na dubinu podzemne vode,ako je vodena žila široka 10 cm i ta ista vodena žila prelazi preko kreveta neće ozračiti samo 10 cm ,nego puno širu površinu.Podzemna voda prilikom protoka stvara trenje i negativna energija diže se na površinu pod kutom od 45 stupnjeva.Mala žila od 10cm na površini isijava zračenje u širini metar ili dva.Reakcija organizma kod senzitivnih osoba kada se nalaze na zračenju je različita,jedna osoba koja mjeri zračenje na podzemnoj vodi osjeti hladnoću u području bubrega dok druga osoba ima trnce.

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE

RADIESTEZIJSKI PRIBOR VISAK

Visak upotrebljavan je još u vrijeme Rimskog carstva,staroj Kini i Indiji,odakle je stigao na naše prostore.U Evropi ga je prvi počeo proučavati profesor Gerboin, Francuz koji ga je prezentirao početkom 19. stoljeća Francuskoj akademiji nauka,koja mu je odbila bilo kakvu vrijednost.Početkom 20.stoljeća počinje mu se davati veća vrijednost,javljaju se radiestezisti koji upotrebljavaju visak isključivo za istražne radove.Čuveni francuski radiestezist Abbe Mermet izučavajući visak i rad sa njim utemeljio glavne osobine radiestezijskih zračenja i njihovih polja djelovanja.U literaturi spominju dvije vrste viska matematički  (njihalo) i siderički visak (željezo).Matematičko njihalo ima reakciju po proučenim fizikalnim zakonima,težina i od geografskog položaja gdje se njihanje događa.Siderički koji upotrebljavamo u radiesteziji ne poštuje fizikalne zakone.On pravi krugove , elipse,zaustavi se pa ponovo krene,pravi ravne crte,što matematički visak ne radi.Matematički visak kod senzibilne osobe pretvara se u siderički visak.

Visak može biti raznog oblika,materijal od kojeg se visak može napraviti bakar,mjed,čelik,srebro,zlato,drvo,kamen,kristal,staklo...Postoji i metalni šupalj visak (probni visak) u koji se stavlja uzorak onoga što tražimo(srebro,zlato,voda,tartuf ili nešto drugo).Neki viskovi su i patentirani.Mermetov visak izrađen je od posebne legure i šupalj,patentiran je i visak prof. Heimmea u šupljinu je ugrađen poseban kondenzator(dielektrik).Na otvorenom terenu kad smo izloženi atmosferskim prilikama(vjetar,kiša...) najbolji je visak kuglastog oblika sa završnim šiljkom na dnu,radi svog aerodinamičkog oblika i otpornosti na vjetar.

Težina viska kreće se od par grama do 100 grama.Težinu svog viska svatko sam odabire koja mu najbolje odgovara.Stenzitivnim osobama više odgovara teži visak,jer lakši ima jaku reakciju odnosno previše pleše.Niti na kojoj visak visi može biti od konca,špage ili lančića, koji nekad na vrhu imaju prsten koji se natakne na jedan od prstiju.Lančić mora biti pokretljivi,da ne smeta pokretima viska i ne koče visak.Kod viskova sa niti ili špagom dobro je napraviti mali čvor,koji prilikom rada držimo između palca i kažiprsta.Čvor daje bolju pokretljivost viska.U većini slučajeva visak u rukama vrti se u smjeru kazaljke na satu,kod osoba koji imaju drugačiji polaritet smjer vrtnje viska je suprotan od kazaljke na satu.Imamo tri glavna pokreta viska:pravolinijska kretanja,kružna i eliptične putanje.Pravolinijsko kretanje je isto ono kad ljuljačku zanjišemo.Kretnja viska može biti u svim pravcima.Dužina kretanja viska ovisi o težini viska,sili koja ga pokreće,senzitivnosti osobe koja ga drži,dužine niti i atmosferskim prilikama.Kružna putanja viska,vrti se u krug.Kružna putanja u smjeru kazaljke na satu  pozitivni odgovor i suprotno smjera kazaljke na satu negativni odgovor.Osobe suprotnog polariteta,kod njih su suprotni odgovori.Jako je bitna pravilna komunikacija sa viskom.Prvo moramo odrediti polaritet svojih ruku,ako već u početku nismo napravili dobru komunikaciju sa viskom i mislimo da nam je na primjer odgovor za DA u smjeru kazaljke na satu, a nama je ustvari to odgovor NE zbog drugačijeg polarteta ruku.Normalno sva ostala istraživanja neće nam biti točna.Jednostavan način određivanja polarteta ruku odnosno odgovora DA i NE, na način visku postavimo pitanje svog imena “da li je moje ime XY“u kojem smjeru se visak vrti to nam je odgovor za DA,a suprotan smjer vrtnje viska odgovor za NE.Kod nekih osoba odgovor za DA može biti kretnja viska naprijed nazad,odgovor za NE lijevo desno ili suprotno ovisno o polaritetu ruku. Pitanja visku uvijek moraju jasna ,nikad dvosmislena jer takvi su nam i odgovori.Dobro formulirano pitanje daje i dobar odgovor.Onaj koji drži visak mora potpuno biti smiren,opušten i oslobođen sugestije.Početnik koji počinje raditi sa viskom mora znati što može očekivati od svog viska.Mora se naučiti kako će sa viskom komunicirati.Na koji način će postavljati pitanja i razumjeti odgovore viska.Visak na postavljena pitanja odgovara sa da i ne ili će se kolebati sa odgovorom,jednostavno kao da ne može odgovoriti,krene pa stane.U ovom slučaju nije dobro postavljeno pitanje ili nismo bili koncentrirani dovoljno u trenutku kad smo pitanje postavljali.

Izis visak nosi ime po vladarici neba i zemlje Izidi,iz egipatske mitologije.Visak svojim oblikom simbolizira križ života.Velike je osetljivosti zahvljujući svojoj konstrukciji (baterija od 4 do najviše 6 pločica).Visak se upotrebljava za dijagnostiku i kromoterapiju.Emitira čitav spektar zračenja pogodnih za izlječenje organa.Velika prednost ovog viska je ne mora se prazniti.

Krnak naziv je dobio po gradu Karnaku, koji se nalazi u gornjem Egiptu, najvećem sakralnom kompleksu starog Egipta, posvećenom bogu Amonu. Jedan originalan takav visak pronađen je u jednom sarkofagu. Sada se karnak izrađuje od ebanovine i metala (obično od mesinga ili aluminija). Ovaj visak ima veliku radiestezijsku osjetljivost i mnogostruku primjenu. Budući da visak na svom vrhu stalno emitira radiestezijsku sivu boju (negativna zelena), koja je noseća zraka u radiesteziji, može poslužiti i u kromoterapiji, uz orjentaciju na bilo koje pozitivno zračenje. Upravo iz ovih razloga ovaj visak nije potrebno odzračivati (prazniti) nakon rada, što mu je velika vrlina.

Ozirs.Egipatski visak Oziris dobio je ime po gospodaru zagrobnog života, Ozirisu, mužu božice Izide, jednom od najvećih božanstava starog Egipta. Visak Oziris izrađen je od drva, a zahvaljujući specifičnom geometrijskom obliku i ugrađenoj bateriji od četiriju elemenata, emitira višestruko pojačano zračenje. Primjena mu je višestruka. Možemo ga koristiti u raznim postupcima traženja, a može nam poslužiti također kao pošiljalac noseće radiestezijske zrake koja može prenositi na daljinu bilo koje radiestezijsko zračenje. Najkorisniji u liječenju tumorskih, virusnih i bakterijskih oboljenja. S obzirom da stalno emitira vrlo štetno zračenje, visak Oziris iziskuje poseban oprez u rukovanju njime, tj. kako ga upotrebljavati i kako ga čuvati. Prilikom pohranjivanja vrh ne smije biti usmjeren na živa bića i stanove, a treba biti i ekraniziran. Za vrijeme rada mora biti uzemljen, tj. kraj pamučne vrpce mora biti privezan za vodovodnu cijev ili u dodiru s drvenim stolom ili podom.

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE

RADIESTEZIJSKI PRIBOR RAŠLJE

Već od najstarijih vremena došlo je do pronalaska pribora,što je pomoglo da se riješe mnogi problemi života tadašnjih ljudi.Neki naš pra pra preda opazio  da mu se štap u ruci okreće u nekim prilikama.Kako je prolazilo bilo je jasnije da se pronašla zanimljiva stvarčica.Pomagala mu je u svakodnevnom životu traženju izgublenjih stvari,lovu i pronalaženju vode.Prvi radiestezijski pribor bile su rašlje.Rašlje u obliku štapa spominju se u prošlosti često,Mojsijev štap.

U početku je bilo jedan ili dva štapa koji su se u rukama rotirali ili se ukrštavala.Upotreba štapa najviše se koristilo do kraja 18. Stoljeća.Dva štapa prislonjeni jedan na drugi mogu se dobro upotrebljavati ako se jedan kraj veže.Tako su nastale račvaste rašlje.Prilikom držanja napetim u slobodnim krajevima u izvjesnom trenutku trgnule bi naglo gore ili dolje,ili su počele rotirati.U prirodi postoji mnogo grana koje se račvaju,ako ih se odsiječe očisti od drugih grančica i lišća imali su isti učinak kao dva štapa kad se vežu na jednom kraju.Drvene rašlje zadržale su se do današnjih dana,one mogu imati bolja ili lošija svojstva.Drvo koje se koristi za drvene rašlje vrba ili lijeska,zbog bolje provodljivosti dobro je da su rašlje svježe odrezane.

Rašlje su tokom stoljeća mijenjale svoj oblik i materijal od kojeg su izrađene.Počinju se upotrebljavati materijali umjesto drveta metali,tako dobivamo metalne rašlje.U novije vrijeme upotrebljavaju se rašlje izrađene od čelične žice za izradu mogu se koristiti klavirske žice,čelične spiralne žice.U prodavaonicama radiestezijske opreme mogu se kupiti suvremene rašlje raznih izvedbi.

METALNE RAŠLJE

Danas među najpopularnijim su pravokutne rašlje,izrađene iz dvije ravne metalne žice ,savijene pod pravim kutem da bi ih se moglo držati (“L“ antene).Rašlje u rukama držimo na mnogo načina,najpopularniji način držanja je sa dlanovima prema gore.Mada ih možemo držati štap pritiskujući kažiprstima na krajevima ili držati štap naslonjen između palčeva i kažiprsta.“L“ antene imaju drukčiju reakciju,ove rašlje drže se ispred sebe horzontalno,udaljene jedna od druge 30cm sa vrhovima naprijed i lagano se hoda.Kad se približimo zračenju ili objektu kojeg tražimo žice se približavaju jedna drugoj,da bi se na traženoj točki prekrižile.Ruke pri radu ne smije biti blizu jedna drugoj,jer dobijemo obratan rezultat odnosno jedna žica bježati od druge u vanjsku stranu.Kod antena je bitan i polaritet,jedna antena je plus a druga minus.Naše ruke imaju svoj polaritet,jedna je plus druga minus.Nemamo univerzalno pravilo za polaritet na primjer da nam je desna ruka plus a lijeva minus.Većina nas je dešnjaka ali postoje i ljevci,tako je sa polaritetom.Polaritet se ispituje na način da se antene uzmu u ruku i postavlja pitanje da li dobro držimo antene.Ako se antene  prekriže za odgovor  u ovom slučaju pravilno držimo antene.

"L" ANTENE

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE

RADON ZRAČENJE

Američka agencija za zaštitu okoliša(EPA) pokrenula je akciju osvještavanju o negativnim posljedicama radona,ovom visokootrovnom plinu je ponovo posvećena veća pozornost.Godišnje u Americi umre 21000 osoba od utjecaja zračenjara radona.Amerikanci su napravili kartu na kojima se vidi u kojim saveznim državama prijeti opasnost od pojave radona u stambenim objektima.

Radon je 1899. godine otkrio Robert Bowie Owens i Ernest Rutherford (GB).Radon je jednoatomni plin bez okusa mririsa i boje, nastaje raspadom radija, 8 puta gušći od zraka pri sobnoj temperaturi. Radioaktivan , radiotoksičan i kancerogen ako se udiše.Radon uz plutonij najrjeđi element na Zemlji u tragovima prati druge radioaktivne elemente. Rasprostirući se od njih kao plin u njihovu okolinu, čini i nju radioaktivnom. Nebitno je na kojem katu se živi ,jer radon prodire kroz pukotine u stambenom objetu ili kroz šupljine za vodovodne cijevi i drugih instalacija. Razlog pojačanog prodiranja radona iz dubina Zemljine kore nalazi se vjerojatno u sve obimnijim građevinskim radovima kod kojih ne dolazi samo do stalnih mikropotresa koji otvaraju prolaze radonu kroz podzemne stijene, nego i oslobađanja štetnih tvari zarobljenih posebice u granitnim stijenama. Kada ne pronalaze prolaz u naš svijet izravno, plinovi poput radona će naći svoj put kroz vodovodne cijevi ili će se skupljati u podrumima kuća koje su izgrađene na terenima koji počivaju na potencijalnim izvorima ove “smrti iz podruma”, kako ju je nazvao jedan ekolog iz SAD-a. Prva mjerenja radona u kućama su izvršena 1956. godine u Švedskoj i pokazala su nejednaku rasprostranjenost,ustanovilo se da zračenje radona potječje iz jedne vrste betona koji se koristio prilikom gradnje.Radon nalazimo u zemljištu i vodi(vodovodni sistemi),područja koja su najviše zahvaćena ovim problemom su ona koja imaju visok nivo uraniuma u podzemnim stijenama.Površinska voda sadrži malo radona jer on se rasprši u atmosferu.Blago povećanje radona u stambenim objektima može nam stvoriti ozbiljnje zdrastvene probleme,pad imuniteta,alergije,karcinomi pogotovo pluća.Na cijeloj zemaljskoj kugli postoji plin radon ,normalno u nekom području ima ga više.Oštećuje DNA molekulu,zračenje može na dva načina oštetiti dna molekulu.Izravnom ineterakcijom ili neizravno,putem slobodnih radikala.Sadržaj stanice je vodena otopina jer ga čini 80% vode u slobodnoj formi ili u spoju sa drugim molekulama. Tokom izlaganja stanice zračenju, radiolizom vode nastaju ioni i slobodni radikali. Ukoliko difuzijom dospiju do DNA molekule najčešće reagiraju s njom što uzrokuje promjene.Tokom difuzije radikali reagiraju i s drugih molekulama a i međusobno, zbog čega se znatno smanjuje mogućnost njihove reakcije s DNA molekulom.Problem sa radonom najjednostavnije je riješti prijje gradnje kuća tehnikom otprene na radon.Smanjenjem radona u vodovodnim cijevima koristi se sistem odušaka cijevi i ventilatora koji tjera radon van.Testiranje plina radona u stambenim objektima morali bi raditi svake dvije godine.Danas ovo zračenje stvara izravno zdravstvene probleme velikoj populaciji ljud a da oni nisu toga uopće svjesni.Glavni sproblem su neinformiranost ljudi ineteresni lobiji.

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE

FREKVENCIJA VALNA DUŽINA

Da bismo razumjeli na koji način dolazi do zračenja i kakvi su parametri koje sadrži neko zračenje, treba neke stvari objasniti. U fizici, već u srednjoj školi se uči o zračenju, i nekih pojmova o tome već imamo. Budući da se ovakve stvari lako zaboravljaju, treba se ovdje malo osvrnuti na neke od njih.Sve žive i nežive tvari isijavaju jednu vrstu zračenja, čim se u nekoj materiji odigravaju unutar atoma kretanja elektrona oko jezgre, dolazi do zračenja, koje djeluje u svom polju zračenja. Najlakše ćemo to zračenje prikazati na jednoj mirnoj stajaćoj vodi, bari ili jezeru. Ako bacimo kamen u vodu, oko kamena će nastati kružni valovi, koji se udaljavaju od onog mjesta gdje je kamen pao. To su koncentrična, kružna gibanja. Ako val za put od AB treba 1/50 sekunde, onda kažemo da za vrijeme od jedne sekunde ima 50 titraja vala. To se naziva frekvencijom. Fizički je to broj titraja u sekundi, koje proizvodi materijalna točka ili tijelo u nekoj jedinici vremena. Frekvencija se mjeri u jedinicama, nazvanim herc, po fizičaru Hertzu i označava se sa Hz. 50 Hz znači pedeset titraja u sekundi. Iza EHF područja dolazi područje infracrvenog zračenja (IR), zatim zračenje vidljivog svjetla, iza toga ultravioletno zračenje (UV), pa rendgensko i najzad gama zračenje (oko 1020 Hz). - Za sada u frekvencije više od 1020 Hz nauka polagano prodire. Najvjerojatnije je da radiestezisti osjećaju ova zračenja, u koja nauka još nije doprla. Postoje zračenja u području od 10 Hz, elektromagnetskog svojstva, koja utiču povoljno na stanice ljudskog organizma. U ovom zračenju čovjek se izvrsno osjeća, vrlo je pokretljiv i živahan. Do ovih titranja dolazi u području 80 - 350 km visine, a pobuđena su rezonancijom od sijevanja munja u ekstremno niskom frekventnom području (ELF). Rezonator je prazni prostor između Zemlje i ionosfere, U svakoj sekundi javlja se oko 600 sijevanja munja oko zemaljske kugle. Ipak se ne može reći, da se svugdje nalaze ova 10 Hz zračenja, jer ih mijenjaju razni faktori, kao što je sunčeva aktivnost, kozmički zraci i oluje, itd, pa često pada frekvencija na samo 2 Hz i kod ljudi izaziva loše osjećanje, gušenje, umor i dr. Kod pojave ELT zračenja oko 10 Hz dolazi do znatnog skraćivanja reakcionog razmaka . Ruski je naučenjak Čičišvili god. 1975. iznio tvrdnju da se duže živi, ako se živi što više iznad nivoa mora, dok su američki naučenjaci ustanovili da se - što se ide više u visinu - povećava broj negativnih iona. Pri bogatom sadržaju negativnih iona čovjek se vrlo dobro osjeća, dok kod pozitivnih iona dolazi do zdravstvenih teškoća. Zato i danas liječnici mnogim bolesnicima, koji se slabo osjećaju preporučuju da odu u lječilišta u brdima. Danas se mogu u trgovinama kupiti ionizatori zraka, koji u prostorijama produciraju negativne ione. U prostoru između površine zemlje i ionosfere postoji električna napetost do 200 kilovolti. Ukupno vertikalno zračenje Zemlje iznosi 1500 - 1800 Ampera, a gustoća vertikalnog strujanja oko 2 x 10-12 Ampera na kvadratni metar (podaci iz Biostrahlen -Mayer/Winklbauer). Za lijepog vremena je jakost polja relativno konstantna, a za olujnog vremena poremećena, kako se to vidi na donjoj slici. Čovjek živi u prostoru, gdje je svakim danom i satom podvrgnut promjenama električnog polja. Jasno je da on te promjene osjeća i da one utiču, kako na njegovo raspoloženje, tako i na njegovo zdravstveno stanje. Mi danas znamo, da se pri olujama, pri dolazećoj cikloni mnogi ljudi tuže na to, da su tromi, da osjećaju reumatične i srčane tegobe, da ih bole stare rane i ožiljci itd.

U današnje doba razvitka tehnike, naročito u području prenosa električne struje na velike daljine, sve su zemlje, pa i naša prožete gustom mrežom dalekovoda. Radi prenosa električne energije na veće i velike daljine, potreban je visoki napon, koji će ovu električnu struju protjerati na određene daljine. Što je daljina do koje treba poslati električnu struju veća, time je i napon veći. Znamo da se električni napon mjeri u voltima. Obična struja, koju kod kuće koristimo ima 220 volti. Za veće daljine imamo i veće napone (5 KV, 10 KV, 20 KV, 35 KV, 110 KV, 220 KV, 380 IT - IV -1000 Volti). Povećanje napona proporcionalno dužini prenosa vrši se radi gubitka energije na putu. Oko svakog vodiča javlja se električno polje djelovanja. Jasno je, da što je vodič elektriciteta pod većim naponom, to je i električno polje jače, tj. djeluje na većoj udaljenosti od samog vodiča. S obzirom da kroz ove vodove teče naizmjenična struja, to možemo govoriti o naizmjeničnom elektromagnetskom polju. 110 KV vodič ima jakost polja od jednog kilovolta po metru u blizini vodiča, od toga jedan procent u udaljenosti od 30 - 50 metara. Ustanovljeno je ipak da jačina polja nije u svim pravcima jednako djelotvorna, jer prirodno elektromagnetsko polje to remeti. Kod prolaza jednog dalekovoda većeg napona (110 KV, 220 KV) kroz vinograde, u jesen se može primijetiti kako na jednom dijelu trsja, koje je blizu pravca dalekovoda opada lišće prije nego na drugim dijelovima. Ako su pak košnice sa pčelama u elektromagnetskom polju djelovanja 35 KV dalekovoda, počinju se ponašati drukčije nego što rade one koje u njemu nisu. Postaju nasrtljive i znaju se međusobno uništavati u istoj košnici, pa na kraju usmrte i samu maticu. Već je odavno poznato da TV-ekrani zrače štetno i da nije dobro stajati ili sjediti u blizini ekrana, jer se nakon toga osjećaju ljudi umorno, štetna udaljenost od ekrana do gledaoca je uglavnom oko 5-10 dužina dijagonale TV-ekrana. U našim trgovinama namještaja često susrećemo u krevetima blizu mjesta gdje se drže glave radio aparate. Dokazano je da oni izazivaju jake glavobolje, ako se spava u takvim krevetima, pa čak i onda kada taj radioaparat nije upaljen. Prestaje biti štetan samo u slučaju ako se utikač izvadi iz utičnice. Štetnost Zemaljskog magnetnog polja u odnosu na čovječji organizam ispitivali su u SAD. Biološko djelovanje nije nikad objavljeno i drži se u tajnosti, kao vojna tajna. Kada su počeli letjeti prvi sateliti, pratioci njihovog leta su opazili, da se na vezama javljaju veće ili manje smetnje i to su objašnjavali smetnjama, koje dolaze od putanja planeta, koje tom prilikom ostavljaju trag u obliku magnetosferičkog repa, koji je vrlo dugačak, i koji otežava veze sa satelitom. Čak i Mjesec ima takav rep. Zemlja, kao planet, ima svoje magnetsko polje, koje za cjelokupni život ima veliki značaj. Ono hvata zračenja od Sunčevih oluja i provodi ih prema zemljinim polovima, gdje se radi toga javlja polarna svjetlost« Prilikom toga dolazi do promjena zemljinog magnetskog polja i ionizacije zraka, a iz toga slijedi i utjecaj na život ljudi na zemlji. Magnetosfera Zemlje, nazvana prema Van Allenu, koji je to otkrio "Van Allenovim prstenom" ili "Van Allenovim pojasom"  štiti nas od uništenja, do koga je već više puta moglo doći od prvih postanaka života na Zemlji do danas. Svjetlost sa Sunca, koja se kreće brzinom od 300.000 km/sek, dostiže površinu Zemlje za nepunih osam minuta. Sunčeva oluja je tisuću puta sporija i iznosi same 300 km/sek. Čestice sunčevih oluja se sastoje iz 80% protona i 20% elektrona. Ove čestice, koje imaju i svoju težinu, kad ne bi bile odvedene ka zemljinim polovima mogle bi dovesti do katastrofe na Zemlji. Ipak, i pored toga, one utječu na magnetsko polje na cijelom području oko Zemlje i to na vodene molekule u atmosferi i polariziraju ih. To je upravo razlog zašto su biološki sustavi magnetski orijentirani. Radi toga postoji u tijelu jedan odnos između promjena zemljinog magnetskog polja i izmjene

materija u tijelu. Položaj tijela kod spavanja u pravcu zemaljskog meridijana, tj, glava na sjeveru, noge prema jugu utječe na povećanje stvaranja eritrocita u vrijeme spavanja, a time i do poboljšanja zdravstvenog stanja. Često, prilikom razgovora sa ljudima dobivam direktno pitanje: "Da li spavanje u drugom smjeru osim u pravcu sjever-jug dovodi do oboljenja." Moj je odgovor upravo kao gore: da je preporučljivo spavati u smjeru sjever-jug, ali da i drugi položaji ne dovode do oboljenja. Kad bi to bio slučaj, da je jedino zdravo spavanje glava prema sjeveru, noge prema jugu, moralo bi građenje kuća i stanova biti u pravcu sjever-jug, a znamo da to nije, i da je to nemoguće provesti. Uslijed instaliranja mnogih električnih aparata, koji oko sebe stvaraju elektromagnetsko polje u mnogim kućama, ustanovama i tvornicama, dolazi do poremećaja u polarizaciji stanice organizma, a time i do zdravstvenih tegoba. Danas se bar kod nas ne poklanja odgovarajuća pažnja, i malo se radi na sprječavanju ovih zračenja. Mnogo je trafostanica (110 KV, 35 KV) u blizini stambenih zgrada i tvornica, pa čak i u stambenim zgradama gdje stanari imaju ispod svoga stana instaliranu 5 - 10 KV trafostanicu. Javljaju se teške zdravstvene tegobe uslijed toga. Ako se radi pregleda obrazuje i neka komisija sastavljena od elektro-stručnjaka, oni sliježu ramenima, te nastoje uvjeriti stanara da mu ne prijeti sa te strane nikakva opasnost. Zamjena stana ne rješava ovakve teške probleme. U Beču je jedna bolnica, za zaštitu od ovih zračenja utrošila 2 milijuna eura. Danas je već sigurno utvrđeno da rendgenski i TV aparati, pa čak i automobili mijenjaju prirodnu polarizaciju kod čovjeka, pa utiču i na hormonalne poremećaje. Što je to magnetizam, danas se ne zna isto kao što se ne zna što je to svjetlost. Mi ih znamo koristiti, ali zašto oni tako djeluju to ne znamo. Zemlja se sastoji od jezgre, koja je pod vrlo velikim pritiscima i sa temperaturom do 3000°C i zemljinog omotača, koji je izgrađen od čvršćih materijala, pod manjim pritiskom i malom temperaturom. Geofizičkim mjerenjima ustanovilo se, da se oni kreću različitim brzinama prilikom rotacije Zemlje. Ovo dovodi do usporavanja, a usporavanje do gubitka magnetske snage. Gubitak zemljine magnetske snage u zadnjih 150 godina iznosi oko 6%. Ako bi to bilo točno, onda bi za oko nekih 2000 godina trebalo da nestane zemljin magnetizam, a time i zemaljsko magnetno polje. S obzirom da bez ovog magnetskog polja nije moguć nikakav život na Zemlji, to bi do toga vremena izumro sav život i biljaka i životinja, te bi i Zemlja postala mrtvi planet. Prema ispitivanju starosti slojeva Zemlje, uzimali su se dijelovi jezgre iz dubokih bušotina i pokušalo odrediti kad su oni nastali, kao i kakva su njihova magnetska svojstva u odnosu na promjenu dubine od površine Zemlje. Zemlja je stara otprilike oko 4,5 milijarde godina. Zemljino magnetsko polje se prema rezultatima ispitivanja jezgri jako promijenilo u tri navrata i to: prije 3, prije 2,5 i prije 0,5 milijardi godina, a to je upravo nastalo kod naglog usporavanja unutrašnjeg zemaljskog omotača. Uzrok ovom usporavanju mogli bi biti udari većih meteora i meteorita u pravcu koji je suprotan rotaciji Zemlje oko svoje osi. Prema tvrdnjama naučenjaka, Zemlja je imala čak pet Mjeseca, koji su je pratili, ali su se četiri srušila na Zemlju. Svaki dan pada na Zemlju oko 100 tona malih meteorskih stijena. Bez obzira na sva proučavanja Zemljinog magnetskog polja, ono je u vezi utjecaja na živa bića još uvijek premalo istraženo.

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE

Štetna zračenja utjecaj na floru i faunu

Štetna zračenja imaju utjecaj na floru i faunu slično kao na ljude.Još u davno vrijeme ljudi su osjetili da se loše osjećaju ako borave dugo vremena na njima.Imali su jače razvijeniju intuiciju instiktivno sklanjali sa loših mjesta, kao što to još i danas čine neke životinje. Poznato je da pas bježi sa takvog mjesta,ako je prisiljeni biti na takvom mjestu jako brzo oboli.Kućice za pse ako su postavljene na lošoj poziciji oni odbijaju biti na takvoj poziciji,jako su nemirni,nervozni i lošeg raspoloženja.Nakon dužeg vremenskog perioda provednog na štetnom zračenje razbole se isto kao i ljudi,sa sličnim bolestima.Terapija medikamentima ne pomaže,sklanjanjem psa sa loše pozicije i sam učinak terapije se popravlja,isto kao kod ljudi. Praksa je pokazala da neki psi spremni su žrtvovati se za svog vlasnika,svoje vlasnike sklanjaju sa loših pozicija na način da ih guraju tijekom noći i zauzimaju tu lošu poziciju na krevetu.Nije učestala pojava u praksi ali ipak se događa.Poznato je i to da krave, ako u štali imaju svoje ležajeve na štetnim tokovima prestaju davati mlijeko, konji gube boju dlake, mršave i ugibaju na ovim tokovima. Kad se maknu sa tih tokova nastupa poboljšanje, ali čim ih se ponovno vrati na staro mjesto, opet pobolijevaju. Obično su takve životinje sterilne.Slično je sa magarcima,kozama,ovcama,svinjama,peradi i većinom ptica.Sove vole štetna zračenja.Rađena su istraživanja u zoološkim vrtovima životinje koje su živjele u skučenim prostorima češće su oboljevale od bolesti karcinoma.Spavanje na štetnom zračenju ne šteti mačkama.Na takvim pozicijama one se dobro osjećaju i traže ih.Mačke kad spavaju na štetnom zračenju dlaka im je nakostriješena u narodu postoji izreka “Nespavaj tamo ,gdje mačka spava“.   Štetna zračenja vole i pčele,ose,stršljen,štakori i mravi, grade mravinjake na izrazito lošim pozicijama.Ako se na mravinjaku napravi Faradejev kavez oni trenutno bježe iz mravinjaka odnosno zone smrti.Zmije vole štetna zračenja i prave gnijezdo na jakim štetnim zračenjima. Od drveća sekvoje su neosjetljive na ovakva zračenja ,Spatifilum koji upija štetno zračenje i preporuča se držanje u blizini kompjutera ili tv...Peperomija je biljka kojoj štetna zračenja odgovaraju u domu ili uredu izbjegavajte biljke koje imaju oštre listove jer legenda tvrdi da negativno djeluju na energiju prostora i smanjuju imunitet.Kaktusi naručito veći smanjuju koncetraciju elektromagnetnog zračenja u prostoru ,ne odgovaraju im prirodna štetna zračenja(Hartman,Curry,podzemna voda...). Većini biljaka štetno zračenje ne odgovaraju,na Hartmanovom čvoru drveće zaostaje u rastu i krivo raste,na podzemnoj vodi slabije raste i suši se.Na Curryjevom čvoru dolazi do kvrga odnosno karcinoma,kora često otpada,grane se suše.U zapadnim zemljama više se primjenjuje radistezija u poljoprivredi i voćarstvu.Mjerenjem zračenja jednostavno je izbjeći Hartmanovu mrežu i žile podzemne vode.Poznato je da voćari breskvu nikad neće ponovo posaditi na mjestu gdje se osušila. Biljke koje su na izložene zračenju imaju nedostatak klorofila,lišće se u punoj fazi vegetacije suši i slabije daju plodove u principu su beskorisne.Kod povrća naručito su osjetljivi karfiol,krastavci i mahunarke.

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE

KROZ POVIJEST RADIESTEZIJE

Prvi pisani tragovi sežu sve do 2590. godine prije Krista. Oni govore o primjeni rašljarstva u drevnoj Kini gdje su posebno školovani carski službenici pretraživali terene za gradnju nastambi kako ne bi bile građene na mjestima djelovanja "zlih sila koje donose bolest i nesreću". Civilizacije Kelta, Etruščana, Egipćana, Perzijanaca, Medejaca i Rimljana koristile su se sposobnostima pojedinaca da u bespućima pronađu vodu ili da odrede zdrava mjesta na kojima su se gradili hramovi i nastambe. U srednjem vijeku rašljarstvo se sve više počelo upotrebljavati za otkrivanje podzemnih ruda. Alat koji se koristio nazvali su vilinske rašlje. Tek početkom 19. stoljeća počelo se ozbiljnije istraživati taj fenomen te je skinuta mističnost jer se dokazalo da nisu bitne rašlje nego senzibilnost osobe koja njima radi.Kolijevka današnje radiestezije je Francuska odakle se počela širiti u ostale zemlje Europe i Amerike, kaže Kern dodajući kako su se na prije ovim područjima radiestezijom bavili svećenici. Radiestezija je, čini se, stara kao i samo čovječanstvo. Na crtežima pronađenim u špiljama, gdje su obitavali prethistorijski ljudi, nalazili su se i crteži koji bi mogli predstavljati prvobitni oblik rašalja. To su nacrti povijesnih štapova na zidovima špilja. Jasno je, da je potreba za vodom, pored hrane, bila od glavnih preokupacija prethistorijskih ljudi. Vjerojatno da su upravo ti ljudi sa sposobnošću za otkrivanje vode, kao šestim čulom, bili vračevi ili poglavari plemena, koji su imali zadatak pronalaziti najpogodnija mjesta za život, a to su pored smještaja bili voda i hrana. Oni su, pored vode, morali pronalaziti i mjesta gdje se zadržava divljač, radi lova. I dan-danas u primitivnih naroda u Africi i Polineziji postoje ljudi, obično plemenski vračevi, koji upotrebljavaju štapove kojima otkrivaju sakrivene ili ukradene stvari. Rašlje se,u Kini upotrebljavaju 2.000 godina prije naše ere. To su, navodno, bila dva dugačka štapa, što su ih držala dva čovjeka. Postoji jedan bareljef iz 147. godine pr. Krista, u kome piše da je car Yu iz dinastije Hia bio glasovit u otkrivanju ležišta ruda, izvora i sakrivenih predmeta.. U grobnicama egipatskih faraona u crtežima na zidovima ima predmeta sličnih današnjim rašljama i visku. Na žalost nema objašnjenja čemu su služili. Mojsiju se pripisuje da je udario štapom po kamenu, i da je potekla voda iz stijena Horeba. Vjerojatno da je bio upoznat sa svojstvima rašalja. U povijesti starog vijeka mnogo se spominju štapovi, ali nema dokaza da li se to radilo o rašljama. Plinije govori o vodi, a ne spominje rašlje. Rimljani su rašlje zvali lituus. Rimske legije kad su napadale na Galiju (današnja Francuska) i Njemačku imale su rašljare, koji su se bavili opskrbom vojske pitkom vodom. Rimski svećenici upotrebljavaju visak., Nakon otkrivene zavjere, protiv cara Flaviusa Valensa (4. stoljeće) interesiralo ga je da dozna, s koje mu strane prijeti opasnost. Taj zadatak povjerio je svećenicima, koji su s viskom iznad abecede, dobili tri slova TEO... Car je dao smaknuti sve ljude u svojoj blizini, čije je ime počinjalo slovima TEO. Nije pomoglo, ipak ga je ubio Teodosije. U srednjem vijeku se često spominje upotreba rašalja. U njemačkim spisima u 3. i 4., stoljeću spominju se Wünschelrute i Wünschelrisz, što je naziv za rašlje. God. 1430. u zapisu jednog mjernika spominje se rad sa rašljama na istraživanju ruda. Prvi rašljar koji se spominje imenom je svećenik P. Bernhardus, koji je uspio pronaći ukradeno, blago 1532. godine. Malo kasnije spominju se rašljari Caspar Brusch i Michael Barth, koji su bili na glasu sa svojim sposobnostima u Njemačkoj. Prva poznata slika rašljara koji istražuje na terenu je u djelu Sebastiana Münstera: Cosmographia universalis, iz godine 1550.  Na slici je dat okomiti presjek kroz jedan rudnik, sa prikazom radova koji se obavljaju. Sasvim gore, na površini, prikazan je rašljar kako sa rašljama (Virgula divina) traži rudu. Godine 1556. izdana je knjiga Georga Bauera, zvanog G. Agricala, njemačkog liječnika i mineraloga, rasprava o rudama: De Re metatica, sa slikom rašljara, kako odsijeca na drvetu rašlje, zatim kako istražuje teren sa rašljama i kako su mu one pokazale gdje je ruda. Još 1521. godine u jednoj knjizi opisan je način kako se izrađuju rašlje: "Treba pronaći pogodnu račvastu granu od lijeske te je, kad se sunce rađa na istoku odsjeći na tri kraja tri puta govoreći: Podižem vas u ime Mitratona, Elohima, Semforasa i Adnaya, da bi mi poslužile da pronađem sve što mi treba, kao što su to radili Mojsijev i Jakobov štap. Zatim ćete po mjeri kod kovača iskovati isto takve metalne grane, naoštriti ih da bi mogli s njima zaklati žrtvu (obično jedno pile). Nakon klanja ostavit ćete željezne rašlje, koje ste izabrali, zatim ugrijati magnetski kamen da bi namagnetizirali krajeve otkinutih rašalja." Mora se priznati da je postupak za izradu današnjih rašalja mnogo lakši i jednostavniji. Nekako u ovo doba inkvizicija je u punom zamahu. Sve što nije svima, a naročito svećenstvu jasno, proglašava se vezom s demonima i đavolom. Vrši se proganjanje i ometanje svih ljudi, koji su sumnjivi, da održavaju vezu sa đavolom, proglasa va ih se čarobnjacima i vješticama. Pri tome je stradao i velik broj rašljara, zatvaralo ih se i osuđivalo. Ovaj se progon zadržao sve do kraja 17. stoljeća, kada i svećenstvo počinje proučavati rad s viskom i rašljama. Godine 1600. u Njemačkoj se pojavljuje Jean du Chatelet, baron od Beausoleila i Auffenbacha, koji je bio čuven kao istraživač rudnog bogatstva. Bio je francuskog porijekla. Obišao je mnoge evropske rudnike, pa je tako došao u Francusku, gdje upoznaje svoju buduću suprugu Martine de. Bertereau koja udajom (oko 1610 g.) postaje baronica de Beausoleil. Zajedno sa suprugom počinje istraživati rudno bogatstvo Francuske i izvore vode, sa sedam vrsta rašalja, busolama i astrolabom. To je prvi podatak o traženju vode; pomoću rašalja. Preko parlamenta Bordeaux-a, Toulouse-a i Provence, godine 1627. registriraju svoj rad i to se smatra prvim službenim priznavanjem radiestezije. Otkriveno je više od pet stotina rudnih ležišta (kristal, željezo, galenit, ugljen, cink, antimon, sumpor, tirkize, rubine i opale, te mramor i dr.) i mnogo izvora. Predstojnik u gradu Rennesu, pod sumnjom da se bave čarolijama, pretresao im je stan, odnio sav pribor i dao ih uhapsiti. Iako je baronica de Beausoleil uputila molbu kardinalu Richelieu da ih pusti, navodeći sve što su napravili za Francusku, on se na to oglušio, pa su njih oboje okončali svoj život u zatvoru. Sveučilišni profesor Pater Kirchner 1631. godine dokazao je da se rašlje pokreću samo u rukama osjetljivih rašljara, a ne zato što su pod utjecajem prinesenog uzorka. Izbalansirao je rašlje na jednom naslonu i prinosio razne rude rašljama i one su ostale potpuno nepokretne. Time je pronašao, da ne postoji nikakva naklonost (simpatija) između rašalja i predmeta. Kretanje rašalja objašnjavao je nesvjesnim pokretima mišića u rašljara. On je time prvi poznati naučenjak koji je pokušao naučno objasniti rad s rašljama.. Jean Francois pokušava 1655. godine napraviti instrument za pronalaženje vode. Vjerovatno nije uspio jer se kasnije ponovno vratio rašljama. Rad sa rašljama u ovo vrijeme i nadalje naziva se rabdomantijom*, a rašljari rabdomantima. Rašljarenje je bilo godine 1658. priznato počasnom diskusijom u akademskim tezama u Wittenbergu. Raspravljalo se da li rabdomanciju treba uvrstiti u okultne sile ili ne. Zaključeno je da ne treba, osim u slučaju kad se radi o prevari, ali se ipak, kad su nalazi na terenu nevjerovatni, možda stoji u vezi sa đavolom. I pored progona i negodovanja od strane svećenstva, javljaju se sve brojniji rašljari koji svojim rezultatima zadivljuju i zbunjuju tadašnju javnost, tako da svećenstvo počinje, jasno pod zakletvom držanja stroge tajne, proučavati te fenomene. Tome je naročito pridonijela pojava rašljara Francuza Jacques-a Aymara. /. 0 njegovim uspješnim pothvatima opširno je pisala štampa onoga vremena, vršili sa njim naučni pokusi, što je sačuvano u dokumentima do današnjih dana. Rođen je 1662. godine u Saint Marcelinu, blizu Liona. Ne zna se kako je postao rašljar. Sa 26 godina otkrivao je počinioce krađa. Tražeći malo kasnije podzemni tok vode, kopajući na tome mjestu naišao je na zakopan leš jedne žene. Odmah se pomoću rašalja dao na traženje počinitelja ubojstva. Rašlje su ga dovele do kuće njenog muža, koji je priznao zločin. Kada je bio ubijen jedan vinarski trgovac i njegova žena (1692. god.) a nije se moglo pronaći tko je to učinio,magistrat je u pomoć pozvao Aymara. On se uputio s mjesta zločina sa rašljama u ruci, prešao most preko Rhone i došao u kuću jednog vrtlara, ušao mu u kuću i pronašao da su tu bila dvojica, koji su sjedili i pili, a zatim otišli. Nakon praćenja traga nekoliko dana, rašlje su ga odvele ravno u zatvor, gdje je bio ubojica zatvoren radi neke krađe. Kratko iza toga on je priznao svoje nedjelo, te odao da je imao saučesnika. Osuđen je na smrt i rastrgan na kotaču. Svećenik Abbe de Vallemont mjesec dana je 1698. godine izvodio s njim eksperimente i tvrdi da je sigurno da se u njegovim rukama okreću rašlje kada slijedi ubojice i lopove. Potaknut uspjesima Aymara izdaje knjigu: Okultna fizika ili rasprava o božanskim rašljama (1693. g.), kojim djelom staje u obranu rada sa rašljama. Inkvizicija zabranjuje ovu knjigu (1701.g.), ali se knjiga ipak ponovno štampa 1702. godine, a nakon toga ponovno 1722. godine. Čini se da je početak 18. stoljeća vrijeme kad kler počinje prihvaćati rabdomanciju kao normalnu pojavu. Nakon Aymara, , u Francuskoj se pojavljuje novi glasoviti rašljar po imenu Barthélemy Bleton. Rođen je negdje između 1740. i 1750. godine. Radi slabog materijalnog stanja, roditelji su.ga dali da radi kao sluga. Imao je sedam godina kada je, čuvajući stoku, sjeo na jedan kamen i došlo mu je zlo i počeo se sav tresti. Kad bi otišao s kamena, to je prestajalo, a čim bi ponovno sjeo na kamen, događalo mu se isto. Jednom prilikom je to opazio jedan svećenik koji je dao na tom mjestu da se kopa i pronašla su se jaka vrela. Rašlje koje je upotrebljavao Bleton bile su ispruženi štap kojeg je on držao s kažiprstima ruku. Štap je bio vrlo malo povijen. Okretao se nesvojevoljnim pokretima njegovih ruku. Čak i da je htio to učiniti, to ne bi mogao sam, s obzirom na način kako rašlje drži. Broj okretaja je iznosio 30 do 80 u minuti.. Postoji mnogo zapisanog i očuvanog o radu rašljara Bletona. Sposobnost za rad sa rašljama, dok je bio bolestan, bila je smanjena. O Bletonu i eksperimentima s njim pisao je mnogo Dr. Pierre Thouvenel u Fizičkim i liječničkim memoarima (1781) i u Drugim memoarima (1784), u kojima je fenomen rašalja pokušao da riješi svojom teorijom o elektrici. Vrlo često je eksperimentirao s Bletonom, koji je imao povez na očima, vodio ga po terenu desno i lijevo, ali se nije nikada desilo da je Bleton ustvrdio da se nalazi na toku podzemne vode, kad na njoj nije bio. Bleton je pokazivao na površini terena, gdje se dolje podzemni tokovi granaju, šire ili propadaju. Dr. Thouvenel je naveo podatak da u šest stotina pokusa nije Bleton niti jedanput pogriješio. Bleton je radio za mnoge ugledne ljude onog doba: "To su bili grofovi, markizi, gradonačelnici i neka društva." Vršio je istraživanje vode i izvan Francuske. U svibnju 1782. godine Bleton je ispitan od šest učenjaka. Zavezanih očiju on je pronašao zakopanu cijev, kroz koju je tekla voda. Bio je to puni uspjeh Bletona, pa je pronašao nekoliko izvora na mjestima gdje je to kraljica Francuske željela.. I dan-danas se proučava Bletonov rad od strane nekih učenjaka. Godine 1790. rođen je svećenik Abbé Paramelle koji se bavi istraživanjem podzemnih voda. On to nije radio rašljama, nego je to zaključivao po konfiguraciji terena i padu slojeva. Došao je do zaključka, da se voda u podzemlju ponaša slično kao na površini. Kiša pada na tlo, procjeđuje se kroz trošni površinski pokrivač do nepropusne podloge, a onda ide po njoj na niže, stvarajući podzemne potočiće, potoke, jezera pa nekad i čitave rijeke, koje negdje izbijaju na površinu. U 25 godina locirao je oko deset tisuća izvora, od kojih je velika većina i danas, u upotrebi. Paramelle je objavio svoje radove na otkrivanju izvora, i knjiga je doživjela četiri izdanja. Kroz ovu kratku povijest radiestezije govorilo se uglavnom o radu s rašljama, jer je o tome bilo dosta podataka. Sigurno je da je kroz svo ovo vrijeme i visak bio manje-više u upotrebi. On se spominje u djelima Schota (1662) i Beyera (1749); ali izgleda da nije služio za traženje vode. Tek 1798. godine postoje podaci da je prof. Antoine Gerboin, došavši u posjed jednog viska vršio sa njim eksperimente otkrivši, da visak reagira u onoga, koji ga drži često na čudan način. Slavni kemičar Chevreul, član Francuske akademije nauka, nastavlja Gerboinove. eksperimente, sa viskom u vremenu od 1812. do 1833. godine, a rezultata o tome objavljuje tek 1854. u knjizi: 0 božanskim rašljama, visku zvanom istraživač i pločama koje se okreću. S obzirom da je bio apsolutno radiestezijski neosjetljiv, to je izjavio da niti rašlje, niti visak, nisu nikakav instrument za istražne radove, bilo na vodu ili za nešto drugo. Ovaj zaključak zakočio je gotovo pola stoljeća rad na proučavanju viska. Istraživanje izvora uzima maha tek početkom 20. stoljeća. Rašljari i oni koji rade sa viskom počinju se ujedinjavati u regionalne, nacionalne i međunarodne kongrese. Vrše se stalno istražni radovi, kako u Evropi, tako i u njemačkim i engleskim kolonijama. Prvi kongres istraživača održan je u Hannoveru 1911. godine, Drugi kongres u Guilfordu u Engleskoj. Godine 1913. održava se u Njemačkoj "Internacionalna unija istraživača". Iste te godine održan je u Parizu "Internacionalni kongres eksperimentalne psihologije". U prvom svjetskom ratu (1914-1918) upotrebljavaju se rašlje za pronalaženje pitke vode za vojsku, podzemne špilje za skloništa, kao i zakopane granate. Abbe Kermet napravio je 1919. godine nekoliko fascinirajućih otkrića na mjestima iz daljine. U prosincu 1929. godine usvojena je riječ radiestezija, koja je obuhvatila sve vrste radova, koji se izvode pomoću rašalja i viska, a uskoro zatim Emile Christophe daje radiesteziji na daljinu ime teleradiestezija. Kongresi su se održavali još u Barceloni (1927), Bad Rathenfeldu (1930), Veroni (1932), Lozani (1934), Liege-u (1939), a onda dolazi do Drugog svjetskog rata, pa je tek 1954. godine održan Internacionalni kongres u Parizu, zatim 1956. u Locarnu i tako redom. U novije vrijeme radiestezija doživljava procvat. Izdaju se mnogi časopisi, revije i knjige, koje se bave tom problematikom. Radiestezisti 20. stoljeća otkrivaju u radiesteziji nove spoznaje, proširuju znanja, izučavaju radiesteziju nastojeći je što više približiti nauci. Spomenuo bih Abbe Alexisa Bouly-a (1865-1953), kojeg se naziva ocem radiestezije, Abbe Alexisa Hermet-a (1966-1937), nazvanog Princom istraživača izvora, Henry de France-a (1872-1947), Francuze, zatim Bülowa, von Uslara iz Njemačke, Beichla, Dr Benedikta, iz Austrije, Adamsa Gatakera, Hulinsa, iz Vel. Britanije i dr. Postoji u novije vrijeme čitava plejada izvrsnih radiestezista čije knjige možemo nabaviti u inozemstvu. Od naših radiestezista spomenuo bih najprije pokojnog inž. Stanka Jurdanu i Rudolfa Žihera, koji su izdali prve radiestezijske knjige kod nas. Osim onih koji su napisali knjige, postoji kod nas također izvjestan broj izvrsnih radiestezista, oba spola, koji imaju izražene radiestezijske sposobnosti i znanje, koje primjenjuju svakodnevno na korist i ljudi i same radiestezije, uglavnom u okviru Radiestezijske sekcije Društva inženjera i tehničara u Zagrebu, osnovane 1982. godine.

KNJIGA:TEHNIKAPODSVJESNE KOMUNIKACIJE