Da bismo razumjeli na koji način dolazi do zračenja i kakvi
su parametri koje sadrži neko zračenje, treba neke stvari objasniti. U fizici,
već u srednjoj školi se uči o zračenju, i nekih pojmova o tome već imamo.
Budući da se ovakve stvari lako zaboravljaju, treba se ovdje malo osvrnuti na neke
od njih.Sve žive i nežive tvari isijavaju jednu vrstu zračenja, čim se u nekoj
materiji odigravaju unutar atoma kretanja elektrona oko jezgre, dolazi do
zračenja, koje djeluje u svom polju zračenja. Najlakše ćemo to zračenje
prikazati na jednoj mirnoj stajaćoj vodi, bari ili jezeru. Ako bacimo kamen u
vodu, oko kamena će nastati kružni valovi, koji se udaljavaju od onog mjesta
gdje je kamen pao. To su koncentrična, kružna gibanja. Ako val za put od AB
treba 1/50 sekunde, onda kažemo da za vrijeme od jedne sekunde ima 50 titraja
vala. To se naziva frekvencijom. Fizički je to broj titraja u sekundi, koje
proizvodi materijalna točka ili tijelo u nekoj jedinici vremena. Frekvencija se
mjeri u jedinicama, nazvanim herc, po fizičaru Hertzu i označava se sa Hz. 50
Hz znači pedeset titraja u sekundi. Iza EHF područja dolazi područje
infracrvenog zračenja (IR), zatim zračenje vidljivog svjetla, iza toga
ultravioletno zračenje (UV), pa rendgensko i najzad gama zračenje (oko 1020
Hz). - Za sada u frekvencije više od 1020 Hz nauka polagano prodire.
Najvjerojatnije je da radiestezisti osjećaju ova zračenja, u koja nauka još
nije doprla. Postoje zračenja u području od 10 Hz, elektromagnetskog svojstva,
koja utiču povoljno na stanice ljudskog organizma. U ovom zračenju čovjek se
izvrsno osjeća, vrlo je pokretljiv i živahan. Do ovih titranja dolazi u
području 80 - 350 km visine, a pobuđena su rezonancijom od sijevanja munja u
ekstremno niskom frekventnom području (ELF). Rezonator je prazni prostor između
Zemlje i ionosfere, U svakoj sekundi javlja se oko 600 sijevanja munja oko zemaljske
kugle. Ipak se ne može reći, da se svugdje nalaze ova 10 Hz zračenja, jer ih
mijenjaju razni faktori, kao što je sunčeva aktivnost, kozmički zraci i oluje,
itd, pa često pada frekvencija na samo 2 Hz i kod ljudi izaziva loše osjećanje,
gušenje, umor i dr. Kod pojave ELT zračenja oko 10 Hz dolazi do znatnog
skraćivanja reakcionog razmaka . Ruski je naučenjak Čičišvili god. 1975. iznio
tvrdnju da se duže živi, ako se živi što više iznad nivoa mora, dok su američki
naučenjaci ustanovili da se - što se ide više u visinu - povećava broj
negativnih iona. Pri bogatom sadržaju negativnih iona čovjek se vrlo dobro
osjeća, dok kod pozitivnih iona dolazi do zdravstvenih teškoća. Zato i danas
liječnici mnogim bolesnicima, koji se slabo osjećaju preporučuju da odu u
lječilišta u brdima. Danas se mogu u trgovinama kupiti ionizatori zraka, koji u
prostorijama produciraju negativne ione. U prostoru između površine zemlje i
ionosfere postoji električna napetost do 200 kilovolti. Ukupno vertikalno
zračenje Zemlje iznosi 1500 - 1800 Ampera, a gustoća vertikalnog strujanja oko 2
x 10-12 Ampera na kvadratni metar (podaci iz Biostrahlen -Mayer/Winklbauer). Za
lijepog vremena je jakost polja relativno konstantna, a za olujnog vremena
poremećena, kako se to vidi na donjoj slici. Čovjek živi u prostoru, gdje je
svakim danom i satom podvrgnut promjenama električnog polja. Jasno je da on te
promjene osjeća i da one utiču, kako na njegovo raspoloženje, tako i na njegovo
zdravstveno stanje. Mi danas znamo, da se pri olujama, pri dolazećoj cikloni
mnogi ljudi tuže na to, da su tromi, da osjećaju reumatične i srčane tegobe, da
ih bole stare rane i ožiljci itd.
U današnje doba razvitka tehnike, naročito u području prenosa
električne struje na velike daljine, sve su zemlje, pa i naša prožete gustom
mrežom dalekovoda. Radi prenosa električne energije na veće i velike daljine,
potreban je visoki napon, koji će ovu električnu struju protjerati na određene
daljine. Što je daljina do koje treba poslati električnu struju veća, time je i
napon veći. Znamo da se električni napon mjeri u voltima. Obična struja, koju
kod kuće koristimo ima 220 volti. Za veće daljine imamo i veće napone (5 KV, 10
KV, 20 KV, 35 KV, 110 KV, 220 KV, 380 IT - IV -1000 Volti). Povećanje napona
proporcionalno dužini prenosa vrši se radi gubitka energije na putu. Oko svakog
vodiča javlja se električno polje djelovanja. Jasno je, da što je vodič elektriciteta
pod većim naponom, to je i električno polje jače, tj. djeluje na većoj
udaljenosti od samog vodiča. S obzirom da kroz ove vodove teče naizmjenična
struja, to možemo govoriti o naizmjeničnom elektromagnetskom polju. 110 KV
vodič ima jakost polja od jednog kilovolta po metru u blizini vodiča, od toga
jedan procent u udaljenosti od 30 - 50 metara. Ustanovljeno je ipak da jačina polja
nije u svim pravcima jednako djelotvorna, jer prirodno elektromagnetsko polje
to remeti. Kod prolaza jednog dalekovoda većeg napona (110 KV, 220 KV) kroz
vinograde, u jesen se može primijetiti kako na jednom dijelu trsja, koje je
blizu pravca dalekovoda opada lišće prije nego na drugim dijelovima. Ako su pak
košnice sa pčelama u elektromagnetskom polju djelovanja 35 KV dalekovoda, počinju
se ponašati drukčije nego što rade one koje u njemu nisu. Postaju nasrtljive i
znaju se međusobno uništavati u istoj košnici, pa na kraju usmrte i samu
maticu. Već je odavno poznato da TV-ekrani zrače štetno i da nije dobro stajati
ili sjediti u blizini ekrana, jer se nakon toga osjećaju ljudi umorno, štetna
udaljenost od ekrana do gledaoca je uglavnom oko 5-10 dužina dijagonale
TV-ekrana. U našim trgovinama namještaja često susrećemo u krevetima blizu
mjesta gdje se drže glave radio aparate. Dokazano je da oni izazivaju jake glavobolje,
ako se spava u takvim krevetima, pa čak i onda kada taj radioaparat nije
upaljen. Prestaje biti štetan samo u slučaju ako se utikač izvadi iz utičnice. Štetnost
Zemaljskog magnetnog polja u odnosu na čovječji organizam ispitivali su u SAD. Biološko
djelovanje nije nikad objavljeno i drži se u tajnosti, kao vojna tajna. Kada su
počeli letjeti prvi sateliti, pratioci njihovog leta su opazili, da se na vezama
javljaju veće ili manje smetnje i to su objašnjavali smetnjama, koje dolaze od
putanja planeta, koje tom prilikom ostavljaju trag u obliku magnetosferičkog
repa, koji je vrlo dugačak, i koji otežava veze sa satelitom. Čak i Mjesec ima
takav rep. Zemlja, kao planet, ima svoje magnetsko polje, koje za cjelokupni
život ima veliki značaj. Ono hvata zračenja od Sunčevih oluja i provodi ih
prema zemljinim polovima, gdje se radi toga javlja polarna svjetlost« Prilikom
toga dolazi do promjena zemljinog magnetskog polja i ionizacije zraka, a iz
toga slijedi i utjecaj na život ljudi na zemlji. Magnetosfera Zemlje, nazvana
prema Van Allenu, koji je to otkrio "Van Allenovim prstenom" ili
"Van Allenovim pojasom" štiti
nas od uništenja, do koga je već više puta moglo doći od prvih postanaka života
na Zemlji do danas. Svjetlost sa Sunca, koja se kreće brzinom od 300.000
km/sek, dostiže površinu Zemlje za nepunih osam minuta. Sunčeva oluja je tisuću
puta sporija i iznosi same 300 km/sek. Čestice sunčevih oluja se sastoje iz 80%
protona i 20% elektrona. Ove čestice, koje imaju i svoju težinu, kad ne bi bile
odvedene ka zemljinim polovima mogle bi dovesti do katastrofe na Zemlji. Ipak,
i pored toga, one utječu na magnetsko polje na cijelom području oko Zemlje i to
na vodene molekule u atmosferi i polariziraju ih. To je upravo razlog zašto su
biološki sustavi magnetski orijentirani. Radi toga postoji u tijelu jedan odnos
između promjena zemljinog magnetskog polja i izmjene
materija u tijelu. Položaj tijela kod spavanja u pravcu
zemaljskog meridijana, tj, glava na sjeveru, noge prema jugu utječe na
povećanje stvaranja eritrocita u vrijeme spavanja, a time i do poboljšanja zdravstvenog
stanja. Često, prilikom razgovora sa ljudima dobivam direktno pitanje: "Da
li spavanje u drugom smjeru osim u pravcu sjever-jug dovodi do oboljenja."
Moj je odgovor upravo kao gore: da je preporučljivo spavati u smjeru
sjever-jug, ali da i drugi položaji ne dovode do oboljenja. Kad bi to bio
slučaj, da je jedino zdravo spavanje glava prema sjeveru, noge prema jugu,
moralo bi građenje kuća i stanova biti u pravcu sjever-jug, a znamo da to nije,
i da je to nemoguće provesti. Uslijed instaliranja mnogih električnih aparata,
koji oko sebe stvaraju elektromagnetsko polje u mnogim kućama, ustanovama i
tvornicama, dolazi do poremećaja u polarizaciji stanice organizma, a time i do
zdravstvenih tegoba. Danas se bar kod nas ne poklanja odgovarajuća pažnja, i
malo se radi na sprječavanju ovih zračenja. Mnogo je trafostanica (110 KV, 35
KV) u blizini stambenih zgrada i tvornica, pa čak i u stambenim zgradama gdje stanari
imaju ispod svoga stana instaliranu 5 - 10 KV trafostanicu. Javljaju se teške
zdravstvene tegobe uslijed toga. Ako se radi pregleda obrazuje i neka komisija
sastavljena od elektro-stručnjaka, oni sliježu ramenima, te nastoje uvjeriti
stanara da mu ne prijeti sa te strane nikakva opasnost. Zamjena stana ne
rješava ovakve teške probleme. U Beču je jedna bolnica, za zaštitu od ovih
zračenja utrošila 2 milijuna eura. Danas je već sigurno utvrđeno da rendgenski
i TV aparati, pa čak i automobili mijenjaju prirodnu polarizaciju kod čovjeka,
pa utiču i na hormonalne poremećaje. Što je to magnetizam, danas se ne zna isto
kao što se ne zna što je to svjetlost. Mi ih znamo koristiti, ali zašto oni
tako djeluju to ne znamo. Zemlja se sastoji od jezgre, koja je pod vrlo velikim
pritiscima i sa temperaturom do 3000°C i zemljinog omotača, koji je izgrađen od
čvršćih materijala, pod manjim pritiskom i malom temperaturom. Geofizičkim
mjerenjima ustanovilo se, da se oni kreću različitim brzinama prilikom rotacije
Zemlje. Ovo dovodi do usporavanja, a usporavanje do gubitka magnetske snage.
Gubitak zemljine magnetske snage u zadnjih 150 godina iznosi oko 6%. Ako bi to
bilo točno, onda bi za oko nekih 2000 godina trebalo da nestane zemljin
magnetizam, a time i zemaljsko magnetno polje. S obzirom da bez ovog magnetskog
polja nije moguć nikakav život na Zemlji, to bi do toga vremena izumro sav
život i biljaka i životinja, te bi i Zemlja postala mrtvi planet. Prema
ispitivanju starosti slojeva Zemlje, uzimali su se dijelovi jezgre iz dubokih
bušotina i pokušalo odrediti kad su oni nastali, kao i kakva su njihova magnetska
svojstva u odnosu na promjenu dubine od površine Zemlje. Zemlja je stara
otprilike oko 4,5 milijarde godina. Zemljino magnetsko polje se prema
rezultatima ispitivanja jezgri jako promijenilo u tri navrata i to: prije 3, prije
2,5 i prije 0,5 milijardi godina, a to je upravo nastalo kod naglog usporavanja
unutrašnjeg zemaljskog omotača. Uzrok ovom usporavanju mogli bi biti udari
većih meteora i meteorita u pravcu koji je suprotan rotaciji Zemlje oko svoje
osi. Prema tvrdnjama naučenjaka, Zemlja je imala čak pet Mjeseca, koji su je
pratili, ali su se četiri srušila na Zemlju. Svaki dan pada na Zemlju oko 100 tona
malih meteorskih stijena. Bez obzira na sva proučavanja Zemljinog magnetskog
polja, ono je u vezi utjecaja na živa bića još uvijek premalo istraženo.
Nema komentara:
Objavi komentar