četvrtak, 17. listopada 2013.

FREKVENCIJA VALNA DUŽINA

Da bismo razumjeli na koji način dolazi do zračenja i kakvi su parametri koje sadrži neko zračenje, treba neke stvari objasniti. U fizici, već u srednjoj školi se uči o zračenju, i nekih pojmova o tome već imamo. Budući da se ovakve stvari lako zaboravljaju, treba se ovdje malo osvrnuti na neke od njih.Sve žive i nežive tvari isijavaju jednu vrstu zračenja, čim se u nekoj materiji odigravaju unutar atoma kretanja elektrona oko jezgre, dolazi do zračenja, koje djeluje u svom polju zračenja. Najlakše ćemo to zračenje prikazati na jednoj mirnoj stajaćoj vodi, bari ili jezeru. Ako bacimo kamen u vodu, oko kamena će nastati kružni valovi, koji se udaljavaju od onog mjesta gdje je kamen pao. To su koncentrična, kružna gibanja. Ako val za put od AB treba 1/50 sekunde, onda kažemo da za vrijeme od jedne sekunde ima 50 titraja vala. To se naziva frekvencijom. Fizički je to broj titraja u sekundi, koje proizvodi materijalna točka ili tijelo u nekoj jedinici vremena. Frekvencija se mjeri u jedinicama, nazvanim herc, po fizičaru Hertzu i označava se sa Hz. 50 Hz znači pedeset titraja u sekundi. Iza EHF područja dolazi područje infracrvenog zračenja (IR), zatim zračenje vidljivog svjetla, iza toga ultravioletno zračenje (UV), pa rendgensko i najzad gama zračenje (oko 1020 Hz). - Za sada u frekvencije više od 1020 Hz nauka polagano prodire. Najvjerojatnije je da radiestezisti osjećaju ova zračenja, u koja nauka još nije doprla. Postoje zračenja u području od 10 Hz, elektromagnetskog svojstva, koja utiču povoljno na stanice ljudskog organizma. U ovom zračenju čovjek se izvrsno osjeća, vrlo je pokretljiv i živahan. Do ovih titranja dolazi u području 80 - 350 km visine, a pobuđena su rezonancijom od sijevanja munja u ekstremno niskom frekventnom području (ELF). Rezonator je prazni prostor između Zemlje i ionosfere, U svakoj sekundi javlja se oko 600 sijevanja munja oko zemaljske kugle. Ipak se ne može reći, da se svugdje nalaze ova 10 Hz zračenja, jer ih mijenjaju razni faktori, kao što je sunčeva aktivnost, kozmički zraci i oluje, itd, pa često pada frekvencija na samo 2 Hz i kod ljudi izaziva loše osjećanje, gušenje, umor i dr. Kod pojave ELT zračenja oko 10 Hz dolazi do znatnog skraćivanja reakcionog razmaka . Ruski je naučenjak Čičišvili god. 1975. iznio tvrdnju da se duže živi, ako se živi što više iznad nivoa mora, dok su američki naučenjaci ustanovili da se - što se ide više u visinu - povećava broj negativnih iona. Pri bogatom sadržaju negativnih iona čovjek se vrlo dobro osjeća, dok kod pozitivnih iona dolazi do zdravstvenih teškoća. Zato i danas liječnici mnogim bolesnicima, koji se slabo osjećaju preporučuju da odu u lječilišta u brdima. Danas se mogu u trgovinama kupiti ionizatori zraka, koji u prostorijama produciraju negativne ione. U prostoru između površine zemlje i ionosfere postoji električna napetost do 200 kilovolti. Ukupno vertikalno zračenje Zemlje iznosi 1500 - 1800 Ampera, a gustoća vertikalnog strujanja oko 2 x 10-12 Ampera na kvadratni metar (podaci iz Biostrahlen -Mayer/Winklbauer). Za lijepog vremena je jakost polja relativno konstantna, a za olujnog vremena poremećena, kako se to vidi na donjoj slici. Čovjek živi u prostoru, gdje je svakim danom i satom podvrgnut promjenama električnog polja. Jasno je da on te promjene osjeća i da one utiču, kako na njegovo raspoloženje, tako i na njegovo zdravstveno stanje. Mi danas znamo, da se pri olujama, pri dolazećoj cikloni mnogi ljudi tuže na to, da su tromi, da osjećaju reumatične i srčane tegobe, da ih bole stare rane i ožiljci itd.
U današnje doba razvitka tehnike, naročito u području prenosa električne struje na velike daljine, sve su zemlje, pa i naša prožete gustom mrežom dalekovoda. Radi prenosa električne energije na veće i velike daljine, potreban je visoki napon, koji će ovu električnu struju protjerati na određene daljine. Što je daljina do koje treba poslati električnu struju veća, time je i napon veći. Znamo da se električni napon mjeri u voltima. Obična struja, koju kod kuće koristimo ima 220 volti. Za veće daljine imamo i veće napone (5 KV, 10 KV, 20 KV, 35 KV, 110 KV, 220 KV, 380 IT - IV -1000 Volti). Povećanje napona proporcionalno dužini prenosa vrši se radi gubitka energije na putu. Oko svakog vodiča javlja se električno polje djelovanja. Jasno je, da što je vodič elektriciteta pod većim naponom, to je i električno polje jače, tj. djeluje na većoj udaljenosti od samog vodiča. S obzirom da kroz ove vodove teče naizmjenična struja, to možemo govoriti o naizmjeničnom elektromagnetskom polju. 110 KV vodič ima jakost polja od jednog kilovolta po metru u blizini vodiča, od toga jedan procent u udaljenosti od 30 - 50 metara. Ustanovljeno je ipak da jačina polja nije u svim pravcima jednako djelotvorna, jer prirodno elektromagnetsko polje to remeti. Kod prolaza jednog dalekovoda većeg napona (110 KV, 220 KV) kroz vinograde, u jesen se može primijetiti kako na jednom dijelu trsja, koje je blizu pravca dalekovoda opada lišće prije nego na drugim dijelovima. Ako su pak košnice sa pčelama u elektromagnetskom polju djelovanja 35 KV dalekovoda, počinju se ponašati drukčije nego što rade one koje u njemu nisu. Postaju nasrtljive i znaju se međusobno uništavati u istoj košnici, pa na kraju usmrte i samu maticu. Već je odavno poznato da TV-ekrani zrače štetno i da nije dobro stajati ili sjediti u blizini ekrana, jer se nakon toga osjećaju ljudi umorno, štetna udaljenost od ekrana do gledaoca je uglavnom oko 5-10 dužina dijagonale TV-ekrana. U našim trgovinama namještaja često susrećemo u krevetima blizu mjesta gdje se drže glave radio aparate. Dokazano je da oni izazivaju jake glavobolje, ako se spava u takvim krevetima, pa čak i onda kada taj radioaparat nije upaljen. Prestaje biti štetan samo u slučaju ako se utikač izvadi iz utičnice. Štetnost Zemaljskog magnetnog polja u odnosu na čovječji organizam ispitivali su u SAD. Biološko djelovanje nije nikad objavljeno i drži se u tajnosti, kao vojna tajna. Kada su počeli letjeti prvi sateliti, pratioci njihovog leta su opazili, da se na vezama javljaju veće ili manje smetnje i to su objašnjavali smetnjama, koje dolaze od putanja planeta, koje tom prilikom ostavljaju trag u obliku magnetosferičkog repa, koji je vrlo dugačak, i koji otežava veze sa satelitom. Čak i Mjesec ima takav rep. Zemlja, kao planet, ima svoje magnetsko polje, koje za cjelokupni život ima veliki značaj. Ono hvata zračenja od Sunčevih oluja i provodi ih prema zemljinim polovima, gdje se radi toga javlja polarna svjetlost« Prilikom toga dolazi do promjena zemljinog magnetskog polja i ionizacije zraka, a iz toga slijedi i utjecaj na život ljudi na zemlji. Magnetosfera Zemlje, nazvana prema Van Allenu, koji je to otkrio "Van Allenovim prstenom" ili "Van Allenovim pojasom"  štiti nas od uništenja, do koga je već više puta moglo doći od prvih postanaka života na Zemlji do danas. Svjetlost sa Sunca, koja se kreće brzinom od 300.000 km/sek, dostiže površinu Zemlje za nepunih osam minuta. Sunčeva oluja je tisuću puta sporija i iznosi same 300 km/sek. Čestice sunčevih oluja se sastoje iz 80% protona i 20% elektrona. Ove čestice, koje imaju i svoju težinu, kad ne bi bile odvedene ka zemljinim polovima mogle bi dovesti do katastrofe na Zemlji. Ipak, i pored toga, one utječu na magnetsko polje na cijelom području oko Zemlje i to na vodene molekule u atmosferi i polariziraju ih. To je upravo razlog zašto su biološki sustavi magnetski orijentirani. Radi toga postoji u tijelu jedan odnos između promjena zemljinog magnetskog polja i izmjene

materija u tijelu. Položaj tijela kod spavanja u pravcu zemaljskog meridijana, tj, glava na sjeveru, noge prema jugu utječe na povećanje stvaranja eritrocita u vrijeme spavanja, a time i do poboljšanja zdravstvenog stanja. Često, prilikom razgovora sa ljudima dobivam direktno pitanje: "Da li spavanje u drugom smjeru osim u pravcu sjever-jug dovodi do oboljenja." Moj je odgovor upravo kao gore: da je preporučljivo spavati u smjeru sjever-jug, ali da i drugi položaji ne dovode do oboljenja. Kad bi to bio slučaj, da je jedino zdravo spavanje glava prema sjeveru, noge prema jugu, moralo bi građenje kuća i stanova biti u pravcu sjever-jug, a znamo da to nije, i da je to nemoguće provesti. Uslijed instaliranja mnogih električnih aparata, koji oko sebe stvaraju elektromagnetsko polje u mnogim kućama, ustanovama i tvornicama, dolazi do poremećaja u polarizaciji stanice organizma, a time i do zdravstvenih tegoba. Danas se bar kod nas ne poklanja odgovarajuća pažnja, i malo se radi na sprječavanju ovih zračenja. Mnogo je trafostanica (110 KV, 35 KV) u blizini stambenih zgrada i tvornica, pa čak i u stambenim zgradama gdje stanari imaju ispod svoga stana instaliranu 5 - 10 KV trafostanicu. Javljaju se teške zdravstvene tegobe uslijed toga. Ako se radi pregleda obrazuje i neka komisija sastavljena od elektro-stručnjaka, oni sliježu ramenima, te nastoje uvjeriti stanara da mu ne prijeti sa te strane nikakva opasnost. Zamjena stana ne rješava ovakve teške probleme. U Beču je jedna bolnica, za zaštitu od ovih zračenja utrošila 2 milijuna eura. Danas je već sigurno utvrđeno da rendgenski i TV aparati, pa čak i automobili mijenjaju prirodnu polarizaciju kod čovjeka, pa utiču i na hormonalne poremećaje. Što je to magnetizam, danas se ne zna isto kao što se ne zna što je to svjetlost. Mi ih znamo koristiti, ali zašto oni tako djeluju to ne znamo. Zemlja se sastoji od jezgre, koja je pod vrlo velikim pritiscima i sa temperaturom do 3000°C i zemljinog omotača, koji je izgrađen od čvršćih materijala, pod manjim pritiskom i malom temperaturom. Geofizičkim mjerenjima ustanovilo se, da se oni kreću različitim brzinama prilikom rotacije Zemlje. Ovo dovodi do usporavanja, a usporavanje do gubitka magnetske snage. Gubitak zemljine magnetske snage u zadnjih 150 godina iznosi oko 6%. Ako bi to bilo točno, onda bi za oko nekih 2000 godina trebalo da nestane zemljin magnetizam, a time i zemaljsko magnetno polje. S obzirom da bez ovog magnetskog polja nije moguć nikakav život na Zemlji, to bi do toga vremena izumro sav život i biljaka i životinja, te bi i Zemlja postala mrtvi planet. Prema ispitivanju starosti slojeva Zemlje, uzimali su se dijelovi jezgre iz dubokih bušotina i pokušalo odrediti kad su oni nastali, kao i kakva su njihova magnetska svojstva u odnosu na promjenu dubine od površine Zemlje. Zemlja je stara otprilike oko 4,5 milijarde godina. Zemljino magnetsko polje se prema rezultatima ispitivanja jezgri jako promijenilo u tri navrata i to: prije 3, prije 2,5 i prije 0,5 milijardi godina, a to je upravo nastalo kod naglog usporavanja unutrašnjeg zemaljskog omotača. Uzrok ovom usporavanju mogli bi biti udari većih meteora i meteorita u pravcu koji je suprotan rotaciji Zemlje oko svoje osi. Prema tvrdnjama naučenjaka, Zemlja je imala čak pet Mjeseca, koji su je pratili, ali su se četiri srušila na Zemlju. Svaki dan pada na Zemlju oko 100 tona malih meteorskih stijena. Bez obzira na sva proučavanja Zemljinog magnetskog polja, ono je u vezi utjecaja na živa bića još uvijek premalo istraženo.

Full Image

Nema komentara:

Objavi komentar