Prvo što je čovjek osjetio to je da Sunce na zemaljsku
površinu šalje toplinske zrake. Kad je izašao na sunčevo svjetlo, imao je osim
osjećaja sjaja i osjećaj topline koji se gubio kada se sklonio u sjenu. Opazio
je također da, ako se izlaže dugo suncu, mogu nastati i opekotine na koži.
Uočio je također da na suncem obasjanim površinama bolje rastu biljke, nego na
sjenovitim mjestima. Sunce, kako danas znamo, utječe i na atmosferske prilike
na Zemlji. Otto Myrbach, meteorolog, otkrio je da Sunce daje ritam vremena na
Zemlji. Kod jače pojave sunčanih pjega skraćuje se ritam ovih perioda, i bitno
se razlikuje od onog u vrijeme mirnog Sunca. Danas, u vrijeme kada svemirske
sonde donose sve više podataka o planetima, znamo da Sunce utječe isto tako i
na sve planete. Znamo također da kroz prostor juri mnoštvo protona i neutrona
sa Sunca prema Zemlji, a također i elektromagnetski valovi. Otkako lete
svemirske sonde i šalju podatke, dobiveno je da i planeti, pobuđeni zračenjem
sa Sunca, šalju na Zemlju tzv. sekundarno zračenje, između njih naročito Mars,
čija energija zračenja iznosi 1000 megavata. Švedski naučenjak Svante Arrhenius
je ustanovio 11,5 godišnji ciklus u kojem dolazi do pojačane aktivnosti Sunca.
Opazilo se, da u vrijeme tih ciklusa dolazi do poremećaja zemaljskog magnetskog
zračenja i do stvaranja polarnog svjetla. Sa ovim ciklusom u uskoj su vezi i
promjene pritiska zraka na Zemlji, a prema tome i nastanak oluja. Arrhenius je
ustanovio da prilikom sunčevih erupcija nastaju vrlo sitne
"kapljice", koje bivaju izbačene u prostor prema Zemlji i planetama,
a nastaju u sunčevoj koroni. Ove su čestice električno polarizirane i nalaze se
zamrznute u zrakopraznom prostoru, i prolaze velikom brzinom kroz ovaj vakuum. Kod
dolaska u zemljinu atmosferu ove se zračne molekule razlažu u pozitivne i
negativne male ione preko slobodnih negativnih elektrona i nestabilnih malih
iona. Nestabilni mali pozitivni i negativni ioni prelaze u isto takve
"+" i "-" ione, koji su stabilni, sa brzinama V = 1,9 cm/s
(za negativne) i V = 1,4 cm/s (za pozitivne ione). Od negativnih malih iona
nastaju negativni veliki ioni sa brzinama V = 0,001 cm/s za "+" i "-"nabijene
velike ione. Ovi su ioni onda kondenzacione jezgre za postanak oblaka. Od
površine Zemlje do njenog omotača, koji se naziva ionosfera ima oko 50-80 km. U
ovom području postoji statično (istosmjerno) električno polje. Negativni dio je
površina Zemlje. Jačina polja se u fizici mjeri voltima na metar (V/m), i ona
iznosi u normalnim uvjetima 100 - 200 V/m. Jačina polja se smanjuje kad se ide
u visinu, a podvrgnuta je promjenama u toku dana. Jačina polja može rasti i
padati, čak i dotle da polje promijeni uobičajenu polarizaciju tako da površina
zemlje postane pozitivno nabijena. Kasnije na normalne vrijednosti vraćaju
oborine ponovno električnu ravnotežu. Kakav je odnos pozitivnih i negativnih
iona koristan za ljudski život, kao i za život životinja? Utvrđeno je, da
ljudima koriste negativni ioni u odnosu 4-5% negativnih i 55% pozitivnih iona.
Negativnu ionizaciju imaju molekule kisika (02) i raspršene fine kapljice vode.
Pozitivnu ionizaciju imaju molekule ugljičnog dioksida (CO2) i sitni djelići
prašine. Grupa od 4-12 molekula plina povezana sa jednim električno nabijenim
atomom čine jedan zračni ion. Gustoća malih iona u blizini površine tla iznosi
450 po cm3,a velikih iona 2500 na cm3.Negativni ioni djeluju pobuđujuće, kao na
pr. kisik, dok su pozitivni ioni štetni (ugljični monoksid). Dr Hansell,
Amerikanac, prvi je opazio različiti utjecaj "+" i "-"
iona, kada je radio sa jednim generatorom. Opazio je da kada generator
proizvodi negativne "-" ione da se on osjeća dobro, veselog
raspoloženja, a pri pozitivnim "+" ionima postaje tužan, neaktivan. Arrhenius,
suosnivač "Fizikalne kemije" ustanovio je da svjetlo posjeduje i
kinetičku energiju. Svjetlosni valovi su bili u stanju pomaknuti male štapiće. Jaka
aktivnost na Suncu uzrokuje velike smetnje u zemljinom magnetskom polju. Obično
je to praćeno smetnjama na telefonskim vezama, ili su se javljali zemljotresi i
jaki tajfuni, te erupcije vulkana. U vrijeme erupcija na Suncu utvrđen je
statistički velik broj oboljenja kod ljudi i životinja. U Sjevernoj Americi je
bila posječena "Sequoia gigantea", divovsko drvo, staro oko 3000 godina.
Prema godovima na prerezanom mjestu, a to su krugovi, koji se javljaju svake
godine, i to jedan god godišnje, moglo se opaziti da je debljina ovih godova
različita. Uočeno je ubrzo, da su godovi bili debeli upravo u doba kad su
erupcije na Suncu bile velike. Tako se je kao iz knjige moglo pročitati u kojim
godinama su erupcije na Suncu bile jake. Ruski naučenjak Čijevski je proučavao
aktivnost Sunca u vezi sa pojavom epidemija boginja u našoj prošlosti i našao
da su se pandemije javljale u vrijeme velikih promjena na Suncu. To znači da
postoji neka uzročna veza između oboljenja i ovih pojava. U posljednje vrijeme
su to velike epidemije gripe. Pa i broj samoubojstava se u to vrijeme povećava.
Prilikom jednog naučnog skupa u Beču, dr Willibald Undt statistički je prikazao
da postoje elektromagnetski valovi u području od 10 Hz. Nazvao ih je
"atmosferični" i rekao da utiču povoljno na rad stanica. Ako pretpostavimo
da oko zemaljske kugle, a iznad atmosfere tj. u granici sa ionosferom postoji
druga kugla, onda se u prostoru između ove dvije kugle odigrava sve što je u
vezi sa vremenom. Bilo gdje u ovom prostoru dolazi do stvaranja munja, čak oko
600 munja u svakoj sekundi. Munje svojim sijevanjem dovode kao neki rezonator ,
do titranja u ovom praznom prostoru.
Nema komentara:
Objavi komentar